Podsjećamo, radi se o slučaju 15-godišnje Tijane Jurić, o čijem su nestanku prije dvije sedmice pisali brojni domaći i regionalni mediji, a koju je svirepo ubio 34-godišnji Dragan Đurić, mesar iz beogradskog naselja Surčin.
Đurić je Tijanu najprije udario automobilom, nakon čega ju je ubacio u auto i odvezao na 20 km udaljenu, napuštenu deponiju u okolini Sombora, gdje ju je ugušio i zakopao.
"Ovakvi ljudi su tempirane bombe"
U svom osvrtu pod nazivom "Oko nas je mnogo Dragana Đurića" psiholog Vladimir Mašić ima za cilj ne da "iznosi vlastite emocije o ovom stravičnom zločinu", već da ukaže na motive i profil osoba poput ovog ubice.
On ističe kako je ono što ovaj zločin čini još stravičnijim činjenica da je bizaran motiv za ubistvo. Najčešći motivi za ubistvo su, ističe, konflikti među ljudima, dugovi, porodične svađe, mržnja, krađe i druge vrste dobiti, seksualno zlostavljanje i sl, ali ubiti nekog zbog toga što ste ga udarili autom ovaj psiholog smatra izuzetno bizarnim, što zahtijeva da se o ovom slučaju razmisli u jednom širem kontekstu.
"Smatram da je ono što je učinjeno zaista monstruozni čin, ali ne bih počinioca nazivao monstrumom iz dva razloga. Prvi razlog je taj što nazivati nekoga monstrumom, životinjom ili psihopatom na jedan suptilan način umanjuje odgovornost počinioca ovog i sličnih monstruoznih djela. Označiti nekoga monstrumom ili psihopatom ne objašnjava zašto neko čini monstruozne radnje. Drugi razlog je taj što javnost nije dovoljno svjesna da smo mi normalni ljudi (a to je većina) okruženi sa mnogo takvih kao gore pomenuti. To su ljudi koji su tempirane bombe, takvi sklopovi ličnosti koji su u stanju da urade ovakva i slična zlodjela", piše ovaj psiholog.
"Ubica je emocionalno retardiran i ispodprosječno inteligentan"
Psiholog Mišić je ubijeđen da je Dragan Đurić zločin počinio pri čistoj svijesti, tj. da je njegov zločin posljedica njegove 100% svjesne odluke da to uradi. Dodaje kako je jedina emocija koju je možda imao bio mali strah od toga da ne bude uhvaćen, te da je Dragan "tipičan predstavnik opasnog komšije koji nije psihotičan i vidljivo poremećen".
"Ali iako nevidljivo, takvi ljudi su zaista duboko poremećeni, što se da vidjeti kada počine neko monstruzno djelo kao ovo."
Također, Mišić dodaje da su to najčešće osobe koje nemaju oca, ili je on pak odsutna, pasivna figura, što u socijalizaciji stvara slab osjećaj odgovornosti i straha od kazne, te istovremeno jak osjećaj inferiornosti, nesigurnosti u sebe i svoj rodni identitet.
Također, on smatra da je Dragan Đurić osoba koju odlikuje emocionalna retardacija, kao i snižena inteligencija.
"Osobe slabije inteligencije su sklone bizarnim djelima koje, kada se udruže sa emocionalnom retardacijom, daju ovakve stravične posljedice koje normalna osoba ne može ni da razumije ni da shvati. Emocionalna retardacija je potpuno ili izraženo odsustvo empatije, saosjećanja i ljubavi prema drugim ljudskim bićima, naročito onima koji su slabiji i bespomoćni kao što su djeca. Ubica se slika sa rođakom, djetetom da bi prikrio svoj unutrašnji defekt", pojašnjava ovaj psiholog.
"Klasičan luzer: Raskoljnjikov bez osjećaja krivice"
Psiholog Mišić smatra da se Dragan sa sigurnošću može nazvati psihopatskom ličnošću, no da ta etiketa sama po sebi nije dovoljna da se objasni njegovo ponašanje.
Ako želimo da shvatimo kako je neko u stanju počiniti ovakav zločin, psiholog Mišić smatra da je nužno da razmislimo o njegovim motivima.
"Njegov socioekonomski status udružen sa njegovim osjećajem praznine dodatno potkrepljuje i pojačava njegovu duboku inferirornost. On je osoba koja nema ništa, koja nije postigla ništa, duboko u sebi se osjeća kao jedno veliko ništa, ne mrzi niti voli sebe, već ima taj bolni osjećaj praznine koji želi da porekne tako što će dokazati sebi i drugima kako je on važan. Međutim u tom poduhvatu on nema za šta da se uhvati, nema novca, nema socijalni status i uticaj, nema dovoljno inteligencije da nešto stvori, emocionalna praznina ga čini neprivlačnim i odbojnim većini oko njega, a sve to zajedno pojačava njegovu potrebu za samodokazivanjem. I kako da se takva osoba dokaže i postane važna - pa jedino na ovako bizaran način. Gledajući njegov profil na Facebooku, imam utisak da je Dragan želio da bude uhvaćen i postane popularan iako se krio. On je Raskoljnjikov bez osjećaja krivice", piše psiholog Mišić.
On dodaje kako postoje brojni sociološki faktori koji takođe utiču na pojavu antisocijalnog i nemoralnog ponašanja, te da je gorka istina da živimo na prostorima gdje se promovišu nemoral, korupcija, pljačke bez kažnjavanja, te se tako kod latentnih i manifestnih kriminaca još više umanjuje strah od kazne. U pitanju je, kako navodi, "generator psihopatskih vrijednosti i nemorala" koji je na našim prostorima prisutan već više od dvije decenije.
"Okružuje nas mnogo 'Dragana Đurića', osoba koje su luzeri, puni bijesa, osjećaju se bespomoćno, potpuno nevažno, ne mogu da zarade novac, emocionalno su retardirani, ljudi ih generalno ne vole jer su prazni, nezanimljivi, agresivni, bizarni. U porodici su mamini sinovi koje majka idealizuje i gdje se praktikuje eksternalizovanje i relativizacija odgovornosti. Odbačeni ili zanemareni od svojih pasivnih očeva. Da li vam to sve zvuči poznato? Da li viđate takve ljude svakodnevno, na ulici, u autobusu, u prodavnici ili možda noćnom klubu? To su ljudi koji su toliko puni bijesa i očaja što ih čini tempiranim bombama, osvrnite se oko sebe i pogledajte", zaključuje ovaj psiholog.
Helem Nejse predstavio četvrti album: 15 novih pjesama s cijelim spektrom muzičkih žanrova
