Bodo Weber: U Washingtonu je potpisan neobavezujući dokument, ovako se ne rješava politički konflikt

Srbija, Kosovo i predsjednik SAD Donald Tramp stavili su u petak u Bijeloj kući svoje potpise na ono što Washington vidi kao istorijski sporazum o ”normalizaciji ekonomskih odnosa Srbije i Kosova”. Za Srbiju u pitanju je ”bilateralni sporazum sa SAD”, za Kosovo međudržavni sporazum sa Srbijom, a za EU je u pitanju ”dokument” za koji, eto, znaju da postoji, piše Deutsche Welle.

Pored različitih interpretacija različitih papira koje su potpisale različite strane, ono što je jasno iz uvida u završne tekstove jeste da se ekonomski i politički pristup prepliću kroz skup raznorodnih tema od infrastrukturnih projekata, trgovine, energetike, religijskih sloboda, prava LGBT populacije do 5G mreža i odnosa sa Izraelom.

I dok specijalni izaslanik američke administracije Richard Grenell ovakav sporazum opisuje kao ”rezultat drugačije vrste diplomatije američkog predsjednika Donalda Trumpa”, sa druge strane Atlantika takav pristup vide kao jednostran i tipično ”privatni pristup” predsjednika Trumpa zasnovan na trgovini u širem smislu te riječi.

”U pitanju je neobavezujući dokument koji najviše služi proglašenju nekog velikog i istorijskog uspjeha, kao što je sve istorijsko kod predsjednika Trumpa. U dokument je ušlo sve što je moglo da koristi Trumpovom cilju dva mjeseca prije izbora u SAD-u, a na šta su mogli da pristanu Srbija i Kosovo”, kaže član Vijeća za demokratizaciju politike iz Berlina Bodo Weber za DW.

Za razliku od trenutne američke administracije, njemački analitičar smatra da se politički konflikt ne može riješiti ekonomskom normalizacijom, niti da može doći do ekonomske normalizacije bez riješenog odnosa među državama. Veber ukazuje na činjenicu, koje su svjesni i u EU kao i na Zapadnom Balkanu, a to je da zbog velikog utjecaja SAD-a i predsjednika Trumpa ni Kosovo ni Srbija nisu bili u prilici da odbiju proces koji organizuje Washington, ali i da veliki dio dogovorenog u Bijeloj kući uopšte nema veze sa rješavanjem konflikta između Srbije i Kosova.

Brisel prima na znanje, ali ”ne vidi” istorijski sporazum

Na informacije o ”istorijskom događaju” u Washingtonu, zvanični Brisel gotovo da nije ni reagovao.

Tek na insistiranje medija da EU, kao glavni posrednik u dijalogu Beograda i Prištine da svoju ocjenu dvodnevnih dešavanja, na najvišem političkom nivou u Bijeloj kući, oglasio se samo portparol šefa diplomatije EU, Peter Stano.

”Primili smo k znanju potpisivanje dokumenta između Beograda i Prištine u Bijeloj kući u Washingtonu. Očekujemo da pozdravimo dvije strane koje će tokom vikenda i sljedeće nedjelje nastaviti rad na sveobuhvatnom sporazumu za normalizaciju odnosa između Srbije i Kosova na osnovu međunarodnog prava i evropskih kriterijuma”, poručio je Stano.

EU je i početkom godine pokazala rezervu prema pismu o namjerama koje su u Washingtonu potpisali predstavnici Beograda i Prištine, a koje se odnosi na normalizaciju avio, željezničkog i putnog saobraćaja. Nezvanično u Briselu kažu da više od papira i potpisa žele da vide i održivu implementaciju dogovorenog.

Istovremeno, Brisel naglašava da je cilj dijaloga koji se vodi pod okriljem EU-a rješavanje svih otvorenih pitanja između Srbije i Kosova, jednom zauvijek, kroz pravnoobavezujući sporazum.

”Šta god Srbija i Kosovo rade sa drugim stranama, a služi kao podrška dijalogu koji vodi EU i donosi opipljive i održive rezultate u normalizaciji, modernizaciji i na njihovom EU putu, je pozitivno za nas”, dodaje Stano.

Ono što je izgledao kao ”otvoreni sukob” na liniji SAD-EU, kada je proces normalizacije odnosa Beograda i Prištine u pitanju, malo se sleglo početkom mandata specijalnog predstavnika EU Miroslava Lajčaka pri čemu su, bar u zvaničnim izjavama, Brisel i Washington ”bliski partneri koji dijele iste ciljeve na Zapadnom Balkanu”.

”Došlo je do poboljšane komunikacije, ali to je daleko od koordinacije”, ocjenjuje za DW Bodo Veber i dodaje: ”SAD su i dalje nastavile da gledaju svoj interes i ne mare mnogo za proces koji vodi EU koji je mnogo ozbiljniji po cilju, a to je konačni i sveobuhvatni pravnoobavezujući sporazum”, kaže Weber.

On ukazuje da se u Briselu i Washingtonu ne vode čak ni paralelni procesi dijaloga Srbije i Kosova već da su u pitanju dva potpuno odvojena procesa i da oba imaju svojih manjkavosti.

”EU se do sada pokazala da nije jedinstven akter i tako podriva sopstveni dijalog, dok je Trumpova administracija jedinstvena, ali vođena sopstvenim interesima, a ne interesima trajnog rješavanja za Srbiju i Kosovo”, zaključuje njemački analitičar.

Čekajući ”džentlmenski sporazum” EU-a i SAD-a

Odmah nakon Washingtona delegacije Srbije i Kosova preselile su se direktno u Brisel gdje se u ponedjeljak (7.9.) očekuje treća runda razgovora predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i kosovskog premijera Avdulaha Hotija.

Ovog puta preko puta stola umjesto Richarda Grenella i Donalda Trumpa naći će se Miroslav Lajčak i Josep Borell, šefa diplomatije EU-a.

Od kada je ponovo pokrenut dijalog Beograda i Prištine u julu 2020. godine, nakon 20 mjeseci blokade, u Briselu je insistirano na novom dinamizmu i postizanju konačnog sporazuma o normalizaciji odnosa u roku od ”nekoliko mjeseci, a ne godina”.

Mnogi bi se složili da je to je izuzetno optimističan pristup kada se uzme u obzir dosadašnji staž briselskih pregovora od skoro 10 godina.

Šta je tačno taktika EU

Konkretno, EU očekuje da grupe srpskih i kosovskih eksperata već tokom ovog vikenda finaliziraju pitanja nestalih i raseljenih osoba kao i ekonomske odnose dvije strane kako bi Vučić i Hoti u ponedjeljak otvorili poglavlja o položaju etničkih manjina, međusobnim finansijskim potraživanjima i imovini. Teme su bitne, a razlike velike, pa se mnogi sa pravom pitaju da li je tako nešto moguće završiti na valjan način i šta je tačno taktika EU-a.

”Ja ne vjerujem da je neko preko ljeta uspio da riješi bilo ekonomske teme, bilo pitanje nestalih. Nažalost, ono što vidimo je opet osnovna netransparentnost u pregovorima. Ako je ovo zaista resetovanje pregovora o sveobuhvatnom rješenju onda ja ne umijem da prepoznam kakav je sad to pristup EU-a u pregovorima”, navodi Weber.

Većina poznavaoca procesa Briselskog dijaloga blokadu u pregovorima stavljala je na račun dosadašnje šefice EU diplomatije Federice Mogherini, upravo zbog netransparentnog vođenja dijaloga. Sa novom postavkom na čelu EU-a u 2020. došlo je do novog entuzijazma, dinamizma i posvećenosti Brisela dijalogu Beograda i Prištine, ali su ostali i stari problemi zatvorenog procesa, oprečnih izjava i međusobnih optužbi predstavnika Srbije i Kosova.

Izbori u SAD-u

Analitičari ukazuju na to da prve rezultate i ozbiljan i konzistentan rad na obnovljenom dijalogu Beograda i Prištine ne bi trebalo da očekujemo bar do novembarskih izbora u SAD-u koji će u mnogome odrediti buduće odnose Brisela i Washingtona pa i pogledu dalje normalizacije odnosa Srbije i Kosova.

”Kakav god da je novi pristup i koncept gospodina Lajčaka i Borella, ako ga ima, on je trenutno zaleđen dok se ne vide rezultati izbora u SAD-u. Ako Biden pobijedi vratit ćemo se na staru liniju gdje je EU u vodećoj ulozi, sa jakom ulogom Njemačke i podrškom SAD-a. Ako ostane Trumpova administracija, onda možda dođe i do promjene američke motivacije, koja je sada rukovođena isključivo izborima, i ”džentlmenskog sporazuma” o nekoj vrsti podjele rada u ovom procesu”, predviđa Bodo Weber.