Čudesni spoj prirode i čovjeka na fotografijama Haruna Mehmedinovića

Mehmedinović, koji već 16 godina živi u Los Angelesu, već godinu dana intenzivno radi na fotoprojektu nazvanom "Bloodhoney", koji za rezultat ima fascinantne fotografije. Njegov interes za fotografiju, kako sam kaže u razgovoru za Klix.ba, nije ništa novo niti bitno drugačije od filma.

"Fotografijom se bavim od 2002. godine, a sve je počelo tokom čestih putovanja od Los Angelesa do Washingtona. Isprva sam slikao krajolike pored legendarnih cesta 66 i 40. Odlučio sam tada da istražim potencijalne priče koje bi nastajale spontano i bile produkt improvizacije. Film ne dozvoljava takav način pričanja priča jer je sve precizno isplanirano dok se tokom snimanja fotografija sve prepušta energiji i trenutku, hemiji i povjerenju između subjekta i fotografa", kaže Mehmedinović za portal Klix.ba.

Psihološki eksperiment

Fotografije je počeo raditi prvenstveno radi interesa za psihologiju individualaca kojima je sve isplanirano i koji su zaglavljeni u "od 9 do 5" životu. Projekt "Bloodhoney" je svojevrstan psihološki eksperiment u kojem mahom učestvuju Mehmedinovićevi prijatelji koji nemaju veze s umjetnošću.

"Ne koristim ih kao modele, nego kao subjekte. Oni biraju lokaciju snimanja, vrijeme dana i odjeću, a nakon toga sve je spontano i improvizirano. Poenta je da se opuste, da rade šta hoće. Snimanja su bilo gdje između pet i 15 sati, nekada samo na jednoj, nekada na jako mnogo lokacija ovisno o situaciji. Mislim da posebno danas, kada smo okruženi tehnologijom i sve više živimo u skladu sa nekim planom, jako je važno imati šansu da se okusi neka vrsta slobode. Obećanje da će im proces donijeti opuštanje uplaši ljude, ali kada se upuste u to i kada počnu raditi stvari stihijski, često to doživjavaju kao povratak u djetinjstvo, život bez strahova i problema, avanturu. Nakon svakog snimanja pitam osobu 'I kako se osjećaš?', a odgovor je skoro uvijek 'Hoću još deset sati ovoga!', ističe Mehmedinović.

Većina radova snimljena je u divljim i netaknutim prirodnim okruženjima što pokazuje da ljudi imaju potrebu da pobjegnu od svog svakodnevnog ritma. "Rijetko mi neko traži da snima u gradu ili u blizini kuće. Većina želi pobjeći negdje gdje rijetko idu", ističe Mehmedinović te dodaje da su žene odvažnije i lakše se upuštaju u jedan ovakav projekat.