Kada žena čuje "ne": Dio ljekara u FBiH odbija prekid trudnoće pozivajući se na pravo koje zakon ne poznaje

Zakon o uslovima i postupku za prekid trudnoće donesen je 1977. godine u vrijeme Jugoslavije. Federacija BiH preuzela ga je 1994. godine i primjenjuje ga i danas, bez ijedne vlastite izmjene. Stariji je od gotovo svake žene koja se na njega poziva.

Po tom zakonu, prekid trudnoće na zahtjev dozvoljen je dok trudnoća ne pređe deset sedmica i ukoliko zahvat neće neposredno ugroziti život ili zdravlje trudnice.

Priziv savjesti u tom zakonu se ne spominje, no u dijelu javnih bolnica ljekari se na njega ipak pozivaju. Šta se tada dešava sa zahtjevom žene, pitanje je koje je Klix.ba od jula pa do kraja septembra proslijedio na više od 50 adresa. Na popisu su se našla različita ministarstva, zavodi, inspekcije, agencije, komore, pravni stručnjaci i bolnice.

Pravo koje propisi ne imenuju i koje se čita "između redova"

Priziv savjesti je pravo zdravstvenog radnika da zbog etičkih, moralnih ili vjerskih uvjerenja odbije učešće u zakonom dozvoljenom postupku. Proizlazi, navodi Institucija ombudsmana za ljudska prava BiH, iz slobode savjesti koju jamče i Evropska konvencija o ljudskim pravima i drugi međunarodni dokumenti.

"Zakon o uslovima i postupku za prekid trudnoće ne uređuje institut priziva savjesti niti propisuje pravo ljekara da iz ličnih, vjerskih ili moralnih razloga odbije izvršiti zakonom dozvoljeni prekid trudnoće", navode iz Federalnog ministarstva zdravstva za Klix.ba.

Aktuelni zakon poznaje samo jedno odbijanje, ono medicinsko. O zahtjevu žene, prema članu 8, odlučuje komisija i "ako ljekar u smislu člana 5. ovog zakona odbije da izvrši prekid trudnoće", odnosno kada utvrdi da uslovi za prekid na zahtjev nisu ispunjeni, a ne iz ličnih uvjerenja.

Parlament je, prema ministarstvu, odlučio da priziv savjesti uređuje posebnim zakonima, za konkretne postupke, kao što je liječenje neplodnosti biomedicinski potpomognutom oplodnjom (član 41). Za prekid trudnoće takav propis nije donesen.

Potvrđuje to i prof. dr. med. sc. Lejla Mešalić, predsjednica Ljekarske komore Tuzlanskog kantona: "Prema važećim propisima, u Federaciji ne postoji izričita zakonska odredba koja ginekologu daje pravo da odbije izvršiti prekid trudnoće pozivajući se na lična, vjerska ili moralna uvjerenja." Takve odredbe, dodaje, do danas nije bilo ni u Kodeksu medicinske etike i deontologije Ljekarske komore Federacije, a o njima se tek treba raspravljati na sjednici u novembru 2026. godine.

Ko kaže ne?

Klix.ba je upite poslao svim javnim bolnicama u Federaciji BiH, njih 18. Odgovorilo je devet. Između ostalog, pitali smo ih koliko specijalista ginekologije imaju i koliko njih obavlja prekid trudnoće na zahtjev žene.

Hrvatska bolnica "Dr. fra Mato Nikolić" u Novoj Biloj je 2023. u izjavi za Sarajevski otvoreni centar (SOC) navela kako namjerne prekide trudnoće ne žele obavljati svi ljekari i da se "pozivaju na zakonom definirano pravo na priziv savjesti". Danas, njihov je odgovor drugačiji.

"Točna informacija je kako niti jedan specijalista ginekologije i akušerstva ne obavlja namjerni prekid zdrave, a neželjene trudnoće ili trudnoće u kojoj je registrovana anomalija ploda, a i dalje su prisutni otkucaji srca ploda. Liječnici se pozivaju na pravo priziva savjesti", odgovorio je šef odjela Zvonimir Stipac na upit Klix.ba.

U bolnici rade četiri specijalista ginekologije i akušerstva te jedan specijalizant. Od 2023. godine tamo nije obavljen nijedan prekid trudnoće na zahtjev. Razloge Stipac nije obrazložio, osim pozivanja na priziv savjesti. Naveo je da bolnica obavlja intervencije kod spontanog pobačaja, koje spadaju u hitna stanja.

Ljekari iz te bolnice su prije tri godine dali anonimno obrazloženje za SOC: "Za mene osobno život počinje začećem, a ne rođenjem. Tako da po Hipokratovoj zakletvi nema da ste vi plaćeni ubica na zahtjev, to me niko ne može natjerati". U drugoj izjavi, ljekar navodi da taj posao radi 25 do 30 godina i da nikada nije obavio prekid na zahtjev. "Za mene to nije moralno. Ne radi se o vjerskim uvjerenjima".

Ni u Županijskoj bolnici Orašje zahvat ne obavlja nijedan od dva ginekologa.

"Prekid trudnoće na zahtjev trudnice se ne obavlja u našoj ustanovi. Isti se nikada nije obavljao, takav je stav ustanove", navode. U Orašju se ne obavljaju ni medicinski indicirani prekidi trudnoće. Pacijentice kojima je takav zahvat potreban upućuju na UKC Tuzla ili na neku od klinika u Hrvatskoj.

Prema navodima Mešalić, nedostupnost zahvata nije vezana samo za pojedine bolnice ili ljekare.

"Prema mojim saznanjima u nekim kantonima se uopšte ne rade prekidi trudnoće, kako u privatnim, tako ni u javnim ustanovama. To su Kanton 10 te Zapadnohercegovački kanton", kaže naša sagovornica.

Zapadnohercegovački kanton jedini je u Federaciji BiH koji nema nijednu bolnicu. Ministarstvo zdravstva tog kantona navelo je 2023. istraživačima SOC-a da prekid trudnoće ne obavlja nijedan od četiri doma zdravlja, a dvije specijalističke ginekološke ordinacije u kantonu za taj zahvat nisu registrovane. Prema kantonalnom zavodu zdravstvenog osiguranja, osiguranice prekid trudnoće mogu obaviti u Sveučilišnoj kliničkoj bolnici Mostar.

Upit smo poslali i toj bolnici, koja sebe naziva najvećom zdravstvenom ustanovom u Hercegovini, ali odgovor nismo dobili. Prema publikaciji SOC-a, SKB Mostar je 2023. obavljala medicinski indicirane prekide, a prekid na zahtjev nije obavljao nijedan ljekar. Pritom, ona nije bolnica samo jednog kantona. Prema statutu, njeni osnivači su Federacija BiH i četiri kantona: Hercegovačko-neretvanski, Zapadnohercegovački, Kanton 10 i Srednjobosanski.

Jedina bolnica u Kantonu 10 je Županijska bolnica Livno. SOC-u je 2023. navela da uslugu abortusa ne pruža, a ove godine na upit Klix.ba nije odgovorila.

Nisu odgovorila ni ministarstva zdravstva Zapadnohercegovačkog kantona i Kantona 10, kao ni bolnice u Bihaću, Jajcu, Gračanici, Tešnju, Goraždu, Bugojnu i Sanskom Mostu. U Bihaću, Jajcu i Gračanici ljekari su, prema SOC-u, 2023. odbijali zahvat.

"Pacijentica se nastoji odgovoriti od traženog zahtjeva"

Zahtjev odbijen u Novoj Biloj ne završava se na vratima te ustanove. Bolnica upućuje pacijenticu u JU Bolnica Travnik u istom kantonu. Ne na zahvat, nego, kako navode, "na pregled i konsultacije ginekologa gdje ljekari postupaju po svojim odlukama i uvjerenjima".

U Travniku se prekid trudnoće na zahtjev obavlja do desete sedmice. Prije toga, međutim, s pacijenticom se razgovara, a cilj tog razgovora bolnica je opisala sama.

"U toku pregleda nastoji se razgovorom pacijentica odgovoriti od traženog zahtjeva i svaki pozitivan rezultat tog razgovora (kad ista pacijentica pristane da rodi) smatramo uspjehom jer je moto našeg odjela i Ustanove da svako nerođeno dijete ima pravo na život i mi ne smijemo biti ti koji će ga prekidati", stoji u odgovoru bolnice.

Klix.ba je pitao je li to zvanični stav ustanove ili pristup pojedinih ljekara.

"To nije stav pojedinih ljekara već politike bolnice - da svako dijete ima pravo na život", odgovorila nam je Fatima Ćurić Ljevaković, specijalistica ginekologije i akušerstva i šefica službe te dodaje:

"Unazad 20 godina Ginekološko porođajno odjeljenje i Javna Ustanova Bolnica Travnik nosi naziv Bolnica prijatelj beba (Baby friendly hospital), u više navrata je akreditovana što smo potvrdili i ove 2026. godine, po svim ispunjenim kriterijima AKAZ-a."

"Bolnica prijatelj beba" je međunarodni program UNICEF-a i Svjetske zdravstvene organizacije, pokrenut 1991. godine, koji se odnosi na podršku dojenju i brigu o novorođenčadi, ali ne i na prekid trudnoće. U Federaciji ustanove po njegovim kriterijima akredituje Agencija za kvalitet i akreditaciju u zdravstvu (AKAZ).

Isti AKAZ izdao je 2007. kliničku vodilju "Savjetovanje i procedure prije i nakon namjernog ranog prekida trudnoće", jedini stručni dokument o ovom postupku u Federaciji. Ta vodilja, navodi AKAZ, izričito stavlja naglasak i na "zaštitu autonomije i dobrovoljnost pacijentice u donošenju odluka". Ali, prema AKAZ-u, ona nema karakter obavezujućeg propisa, već predstavlja stručnu preporuku.

Koliko je prekida na zahtjev obavljeno, JU Bolnica Travnik nije navela. Uputila nas je na statistiku zavoda, uz napomenu da "uredno vode evidenciju i prijavljuju svaki prekid trudnoće".

Kuda dalje? Zavisi koga pitate

Upućivanje u drugu ustanovu zakon uopće ne spominje te zbog toga svaka bolnica odgovara na svoj način.

Nova Bila pacijenticu šalje u Travnik. Travnik dalje ne upućuje nikoga. U Orašju "pacijentica bira ustanovu po svom izboru", a u Općoj bolnici "Prim. dr. Abdulah Nakaš" upućuju je "prema potrebi." Put zna voditi i preko granica kantona, entiteta pa i države. Pacijentice se upućuju u Republiku Srpsku, ali i Hrvatsku.

Mora li bolnica pacijenticu uputiti dalje? Federalno ministarstvo zdravstva na isto pitanje nije odgovorilo direktno, dok su druge dvije institucije ponudile različite odgovore.

"Zdravstvena ustanova je dužna uputiti pacijenta u drugu zdravstvenu ustanovu, ukoliko nije iz opravdanih razloga moguće pružiti zdravstvenu uslugu, a postoji druga zdravstvena ustanova u kojoj se može pružiti potrebna usluga", odgovorila je Kantonalna uprava za inspekcijske poslove Kantona Sarajevo.

Institucija ombudsmana navodi suprotno. Pošto zakon ne određuje razloge za odbijanje, kažu da "ne postoji obveza da pacijentica bude pravodobno obaviještena o razlozima odbijanja, da bude upućena drugom liječniku ili ustanovi, a nema ni mehanizma koji bi spriječio da odbijanje dovede do odgode ili uskrate usluge".

"Pravo ljekara ne smije značiti izostanak zdravstvene zaštite"

Primjer kako je to moguće riješiti dolazi iz Hrvatske. Priziv savjesti je tamo zakonsko pravo, a obaveza upućivanja vezana je uz samo to pravo (član 20 hrvatskog Zakona o liječništvu), objašnjava Tomislav Nedić, docent na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Osijeku i predsjednik Povjerenstva za zaštitu prava pacijenata Osječko-baranjske županije.

"Hrvatski model priziva savjesti ne svodi se samo na pravo liječnika da odbije određeni medicinski postupak, nego to pravo povezuje s konkretnim obvezama, točnije pravodobnim obavještavanjem pacijentice, upućivanjem drugom liječniku iste struke te, kada je liječnik zaposlen, obavještavanjem nadređenoga odnosno poslodavca", kazao je Nedić za Klix.ba.

Pravna dopuštenost nekog postupka, smatra, ne znači nužno i obavezu svakog pojedinog ljekara da ga lično izvrši. Ali ni pozivanje na savjest, dodaje, "ne bi značilo da liječnik jednostrano određuje opseg prigovora."

Prof. dr. med. sc. Lejla Mešalić ističe jedno načelo koje, prema njoj, mora važiti u svakom slučaju: "Kada bi se priznalo pravo ljekara na priziv savjesti i zakonom utemeljilo, ono ne bi smjelo ugroziti život ili zdravlje žene, niti dovesti do toga da pacijentica ostane bez pravovremene zdravstvene zaštite."

Istu ravnotežu traži i Evropski sud za ljudska prava. U dvije presude protiv Poljske, iz 2011. i 2012. godine, utvrdio je da država mora organizovati zdravstveni sistem tako da sloboda savjesti zdravstvenih radnika ne spriječi pacijentice da dođu do usluga na koje po zakonu imaju pravo.

Ko pazi da žena ne ostane bez zahvata? Standard ne postoji

AKAZ provodi certifikaciju koja je, kako navodi, zakonski obavezna za sve zdravstvene ustanove u Federaciji, javne i privatne. Klix.ba je pitao postoji li standard koji ustanovu obavezuje da osigura uslugu kada je ljekar odbije.

"Ne. U standardima sigurnosti i kvaliteta AKAZ-a ne postoji standard koji na način opisan u Vašem pitanju uređuje navedenu situaciju", njihov je odgovor.

Taj odgovor stigao je tek nakon dopunskog upita. U prvom, Agencija je navela da ljekar ima pravo na priziv savjesti:

"Prema Zakonu o liječništvu FBiH (član 44), ljekar ima pravo na priziv savjesti pod uslovom da time ne uzrokuje opasnost po život i zdravlje pacijenta te da o svojoj odluci blagovremeno obavijesti pacijenta i pretpostavljene", naveli su.

Zakon o liječništvu ima 69 članova, a izraz "priziv savjesti" ne postoji ni u jednom od njih. Član 44 nosi naslov "Vođenje i čuvanje medicinske dokumentacije" te se isključivo na to i odnosi.

Bolnica, za razliku od ljekara, to pravo nema, navodi AKAZ u istom odgovoru. Ako se ljekar pozove na priziv savjesti, ustanova je "dužna organizovati rad (angažovanjem drugog ljekara ili uspostavljenim protokolom upućivanja u drugu odgovarajuću ustanovu)".

Klix.ba je zatražio pojašnjenje: na koju se tačno odredbu propisa AKAZ poziva kada navodi da ljekar ima pravo na priziv savjesti?

Odredbu Agencija nije navela. U drugom odgovoru napisala je da je u prvom dala "određena šira pojašnjenja koja su izlazila iz okvira neposrednih nadležnosti Agencije", te da se za tumačenje propisa treba obratiti "nadležnim organima."

Kazne postoje, prigovora nema

Zakon o liječništvu obavezuje ljekara da provede potrebne mjere prevencije, dijagnostike i liječenja pacijentima kojima je izabrani ljekar ili su mu upućeni. Uskraćivanje ljekarske pomoći kažnjava se s 250 do 1.500 KM, a za nadzor su zadužene zdravstvene inspekcije u kantonima i Federaciji.

Važi li to i za ginekologa koji odbije prekid trudnoće? Na to je odgovorila prof. dr. med. sc. Mešalić:

"Ako je prekid trudnoće zakonita medicinska usluga, ako je ljekar ginekolog koji je po svom radnom mjestu i organizaciji rada određen da tu uslugu pruža, i ako nema zakonom priznatu osnovu za odbijanje, onda bi odbijanje moglo otvoriti pitanje uskraćivanja liječničke pomoći, a time i prekršajne odgovornosti", ističe ona i dodaje da tu postoji i ključna pravna dilema: "Prethodno se mora utvrditi da li je njegovo odbijanje u konkretnom slučaju pravno dopušteno, odnosno postoji li u FBiH pravni osnov za priziv savjesti koji bi takvo odbijanje opravdao."

Na upit Klix.ba Federalna uprava za inspekcijske poslove nije odgovorila, dok Kantonalna uprava za inspekcijske poslove KS navodi da u posljednjih pet godina "nije imala osnova za izricanje navedene sankcije".

Ove godine zaprimila je jednu prijavu u vezi s prekidom trudnoće. Nadzor se, navode, odnosio "na davanje saglasnosti roditelja, kod prekida trudnoće". Ostale, precizne podatke od 2019. kažu, teško je dati, jer se broj zdravstvenih inspektora od tada mijenjao.

Prema Zakonu o pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata, žena kojoj je uskraćena zdravstvena zaštita može podnijeti prigovor direktoru ustanove, koji o njemu mora odlučiti u roku od sedam dana. Na njegovu odluku može se žaliti nadležnom ministru zdravstva.

Prigovora na odbijanje, prema odgovorima koje smo dobili, nema. Institucija ombudsmana nije zaprimila nijednu pojedinačnu žalbu, Ljekarska komora Tuzlanskog kantona nijednu prijavu, a Federalno ministarstvo zdravstva od 2023. ni pritužbu pacijentica ni primjedbu zdravstvenih ustanova na primjenu zakona.

Ministarstvo pritom ne vidi problem: "Zakon je koncizan i jasan, te ne predstavlja prepreku ginekološkim odjelima za obavljanje prekida trudnoće".

Šta je s bolnicama gdje se prekid trudnoće na zahtjev može obaviti? Pravila ni tamo nisu ista

U pojedinim bolnicama koje obavljaju prekid trudnoće na zahtjev, može se vidjeti slikovit prikaz onoga što AKAZ navodi: pojedini ljekari mogu odbiti zahvat, ali bolnica organizuje rad tako da žena ne ostane uskraćena za svoje pravo.

Na Klinici za ginekologiju i akušerstvo UKC-a Tuzla radi 17 specijalista i zahvat obavljaju svi. Prema dostavljenim informacijama, u periodu od 1. januara 2023. do 31. jula ove godine, obavili su 722 prekida trudnoće na zahtjev. Ova bolnica također nosi status "Bolnica prijatelj beba" od 2005. godine.

U Kantonalnoj bolnici Zenica zahvat obavlja sedam od devet ginekologa, a od 2023. obavili su ukupno 279 prekida na zahtjev. Takva je i politika Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu. Kako kažu, do sada, nije bilo problema koji bi ugrozili dostupnost ove usluge. U 2025. tamo je obavljeno 60 prekida na zahtjev.

U Kantonalnoj bolnici "Dr. Safet Mujić" u Mostaru na priziv savjesti se, kažu, trenutno poziva jedan ljekar, a ostali ljekari su na raspolaganju. Od 2023. do augusta ove godine obavljena su tri prekida na zahtjev.

"Nikad nismo odbili pacijenticu da prekine trudnoću ukoliko trudnoća ispunjava zakonom predviđeni uslov", stav je oko kojeg su se složile spomenute bolnice.

Ipak, interna pravila su svugdje različita. Da li će pacijentica prije zahvata razgovarati s psihologom, stati pred komisiju ili donijeti potpis roditelja, zavisi od bolnice u koju je ušla.

Zakon za trudnoću do deset sedmica komisiju ne traži. U Bolnici "Safeta Mujića" u Mostaru je, ipak, od osme do desete sedmice "potrebna komisija koju obavljaju tri ginekologa nakon konsultacije i razgovora sa psihologom", a do osme sedmice zahvatu prethodi "razgovor sa psihologom i ginekologom nakon konzilijarnog pregleda".

Na UKC-u Tuzla zahvat se do desete sedmice obavlja bez komisije. Preko desete pacijentica mora imati odluku prvostepene komisije iz druge ustanove, Doma zdravlja Tuzla. Na KCUS-u se zahvat na zahtjev nakon desete sedmice ne obavlja uopće, iako zakon u tom slučaju predviđa odluku komisije.

Na KCUS-u se, navode, za maloljetne pacijentice traži "saglasnost i potpis roditelja ili staratelja". Upravo na saglasnost roditelja odnosila se i spomenuta prijava zdravstvenoj inspekciji u Sarajevu.

Koliko je žena odbijeno, ne zna niko. Koliko ih je dobilo zahvat, ne zna se tačno

Ako se pravila razlikuju od bolnice do bolnice, jedno bi u svima trebalo biti isto - evidencija.

Prema članu 13 Zakona za prekid trudnoće, služba za zaštitu zdravlja žena vodi posebnu evidenciju "koja obavezno sadrži podatke o podnesenim zahtjevima, o zahtjevima kojima nije udovoljeno, o izvršenim prekidima trudnoće". Ustanovu koja je ne vodi zakon uredno kažnjava. Kazna je i danas izražena u dinarima (član 16).

Koliko je zahtjeva odbijeno, nije navela nijedna bolnica. U Novoj Biloj, gdje je, prema Stipcu, od 2023. odbijen svaki usmeni zahtjev, odgovor je: "Uvid u točan broj usmenih zahtjeva za navedeni period trenutno nemamo jer se ne vrši evidencija istih."

Kantonalna bolnica Zenica ne vodi posebnu evidenciju o broju ljekara koji su se pozvali na priziv savjesti, niti o broju pojedinačnih odbijanja izvršenja zahvata. Zahvati se, navode, raspoređuju ljekarima koji ih obavljaju.

Odbijenih zahtjeva nema ni u federalnom registru. U njega ulaze samo obavljeni prekidi, i to svih vrsta. Bilježe li se bar oni?

U registru Zavoda za javno zdravstvo Federacije BiH od 2019. do 2025. je 3.815 prijava iz sedam od ukupno 10 kantona. Posavskog, Zapadnohercegovačkog te Kantona 10 na popisu nema.

Isti zavod je 2023. dao podatke SOC-u, za period do februara te godine. Kanton Sarajevo tada je imao 521 prijavu. Iako su prošle gotovo tri godine, broj se nije promijenio. I dalje je 521. KCUS, koji je u tom kantonu, navodi da je samo u 2025. obavio 60 prekida na zahtjev i da podatke "redovno dostavlja" zavodu.

Unsko-sanski kanton imao je 12, a taj se broj nije mijenjao.

Elektronska prijava kroz sistem RegiZ je, prema Zavodu, obavezna od 1. januara 2023. Upravo te godine u registru je najmanje prijava od 2020. godine - njih 240.

Namjernih prekida, odnosno prekida na zahtjev, u registru je 1.293, za sedam godina i cijelu Federaciju. Samo UKC Tuzla i KB Zenica zajedno su Klix.ba naveli 1.001 prekid na zahtjev od početka 2023. Zavod ne može potvrditi zahvate "koji nisu prijavljeni kao prekidi trudnoće ili su eventualno evidentirani na drugi način”.

Ni spiska ustanova u kojima se zahvat obavlja nema. Federalno ministarstvo zdravstva, navode, "ne vodi navedenu evidenciju" Kantonalni zavod za javno zdravstvo u Hercegovačko-neretvanskom kantonu odgovorio je da postojeći sistem "ne omogućava uvid u dostupnost ove zdravstvene usluge u svim zdravstvenim ustanovama na području HNK/Ž, niti u slučajeve kada pacijentici usluga nije bila dostupna u ustanovi kojoj se obratila".

Trag ne ostavlja ni komisija koju zakon propisuje kada ljekar odbije. Nijedna bolnica koja je odgovorila nije navela da je ta komisija ikada odlučivala zbog odbijanja ljekara.

Promjene se traže, ali ih ministarstvo još uvijek nema u planu

Zakon iz 1977. godine, prema Instituciji ombudsmana, od donošenja "nije usklađivan sa standardima zaštite ljudskih prava, prava pacijenata niti pravima iz oblasti seksualnog i reproduktivnog zdravlja". Među onima koji godinama traže da se to promijeni je i prof. dr. med. sc. Lejla Mešalić.

"U nekoliko navrata sam i preko Udruženja ginekologa TK i preko komore sugerirala, iskazala potrebu i tražila da se učini revizija Zakona o uslovima i postupku za prekid trudnoće kao što je učinjeno u RS 2008. godine", kazala je.

Republika Srpska, koja je isti zakon primjenjivala do 2008. godine, tada je donijela vlastiti i u njega unijela priziv savjesti, uz obavezu hitne pomoći kada je ženi ugrožen život ili zdravlje. Brčko distrikt, kao i Federacija BiH, i dalje primjenjuje zakon iz 1977. godine.

Ministarstvu je, kako kaže, slala i konkretne preporuke. Da se "što hitnije" donese novi zakon, razmotri pomjeranje granice za prekid na zahtjev, jasno odredi koje ustanove obavljaju zahvat i formiraju komisije te uvede strožija obaveza vođenja evidencije, uz adekvatnu zaštitu ličnih podataka i identiteta žena. Temu je iznijela i na Kongresu Liječničke komore Federacije BiH, čiji su zaključci proslijeđeni ministarstvu.

"Na ove prijedloge nikad nismo dobili odgovor niti povratnu informaciju", kaže Mešalić pa dodaje: "Upravo je problem što je procedura u slučaju odbijanja abortusa u FBiH nedovoljno regulisana."

Izmjene traži i Institucija ombudsmana, koja smatra da je potrebno propisati uslove i način ostvarivanja priziva savjesti, obaveze zdravstvenih radnika i ustanova te "odgovarajuća postupovna jamstva za pacijentice".

Ipak, Ministarstvo ih, barem ove godine, ne planira urediti.

"Planom rada Federalnog ministarstva zdravstva za ovu godinu nije predviđeno donošenje izmjena ili novog Zakona o uslovima i postupku za prekid trudnoće", odgovorili su za Klix.ba

Kada je donesen, zakon iz 1977. zamislio je put zahtjeva za prekid trudnoće od početka do kraja. Žena koja ga traži mora ispunjavati uslove, ljekar te uslove utvrđuje, a u slučaju da odgovor bude "ne", postoji komisija. Svaki korak se upisuje u evidenciju, i ono što je urađeno i ono što nije.

Gotovo pedeset godina kasnije, barem prema odgovorima institucija, ostao je samo zadnji korak tog puta: broj obavljenih zahvata. Ni on se od kantona do kantona ne poklapa. Koliko je žena čulo ne i kuda su nakon toga otišle, ne piše nigdje.