Sukob od ranije, koji je eskalirao ubistvom iz ilegalnog oružja: Zašto se ubistva relativizuju?
Nihad Sarajkić je osumnjičen da je iz vatrenog oružja ubio Anela Kršu. Ubica se trenutno nalazi u nadležnosti Tužilaštva Kantona Sarajevo nakon čega će biti poznato da li će biti zadržan u jednomjesečnom pritvoru.
Sarajkić se, osim za krivično djelo "Ubistvo", sumnjiči i za krivično djelo "Nedozvoljeno posjedovanje oružja" s obzirom da za pištolj kojim je usmrtio Kršu nije imao validnu dozvolu.
S druge strane, nezvanična saznanja su pokazala da je ovom okršaju prethodio sukob od ranije i da je između Krše i Sarajkića vladala netrpeljivost navodno zbog ljubavne afere.
Bilo kako bilo, ništa od toga nije olakšavajuća okolnost kada se uzme u obzir da se ubistvo dogodilo u poslijepodnevnim satima, u vrijeme kada građani završavaju sa radnim obavezama, kada neki svoje slobodno vrijeme koriste za šetnju i boravak na Vilsonovom šetalištu.
Također i to što je Kršo već bio poznat u policijskim dosijeima i pravosnažno osuđivan, ne mijenja činjenicu da je Sarajkić imao pištolj za koji nije posjedovao dozvolu - u vrijeme kada se toliko radi na rješavanju ilegalnog posjedovanja vatrenog oružja.
Sve ovo i dalje stvara atmosferu postepene relativizacije zločina ubistva. A opet, takvi komentari dolaze u momentima kada mnogi opravdavaju kriminalne okršaje na društvenim mrežama poput TikToka; na mreži na kojoj osobe sa kriminalnom prošlošću javno pozivaju na sukobe, prepirke i obračune.
Sarajkić, za razliku od Krše, nije prepoznat u kaznenim evidencijama, ali je to na pravosudnim institucijama da ocjene da li će to uzeti kao olakšavajuću okolnost i da li je uopšte relevantno u ovom krivičnom djelu.
I dok jedan dio javnosti na određeni način opravdava Sarajkićev potez, politički subjekti, najviše oni na kantonalnim i općinskim nivoima, iskoristit će situaciju da loptu prebace kod nekog drugog i krivicu prebace na trenutnu policijsku strukturu.
Ponovo će se govoriti o tome gdje su u trenutku ubistva bili policijski službenici, zašto nisu bili na Vilsonom šetalištu i eventualno spriječili ubistvo i, u konačnici, ponovo će se pozivati na ostavku resornog ministra.
Međutim, stvari kakve su rješavanje posjedovanja nelegalnog oružja, operativne radnje policijskih službenika, "patroliranje", sigurnost na ulicama i slično tome, stvari su na kojima se treba raditi i koja se ne mogu preko noći promijeniti. Mnogo toga u ovom slučaju treba sistemsko rješavanje, koje upravo zahtijeva kontinuirani rad na rješavanju problema.
Nasilnih smrti na ulicama Sarajeva, ili pokušaja ubistva te izazivanja opće opasnosti, sve je više, ali ni u kojem slučaju ne treba opravdati postupke onih koji se sumnjiče za takva djela.
