Osuđenik za silovanje i zlostavljanje civila u Busovači dvije godine nakon presude u pritvoru

Kako se navodi iz Tužilaštva SBK, pritvor mu je određen po članu 146. stav 1 Zakona o krivičnom postupku FBiH u kojem se navodi da, ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba učinila krivično djelo, pritvor joj se može odrediti ako se krije ili ako postoje druge okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva.

Pritvor je određen u trajanju od dva mjeseca zbog kršenja mjera koje je Kantonalni sud donio u rješenju, među kojima je obavezno javljanje policijskoj stanici.

Kako se navodi u prvostepenoj presudi, Mahalbašić je kao pripadnik HOS-a i HVO-a, u martu ili aprilu 1994. godine u vojnom zatvoru Kaonik na području općine Busovača, a nakon što je S. H. kao zarobljenik u tom zatvoru premještena u prostorije barake koja se nalazila u krugu vojnog zatvora Kaonik, uz prinudu, iskoristivši položaj, nemoć i strah na spratu barake u prostoriji gdje su se nalazili štrikovi za sušenje odjeće i dvije strunjače, istu više puta silovao, na način da bi svaki put gurnuo žrtvu na strunjaču i začepio joj usta, to je ponovio u tri navrata u razmaku od tri do četiri dana.

Također, osuđen je jer je u vremenskom periodu od aprila do juna 1993. godine u prostorijama vojnog zatvora u Kaoniku fizički i psihički zlostavljao zatvorene civile, tukao ih i nanosio im povrede. Zarobljenog Besima Kovača je udarao rukama, nogama i drvenim štilom po cijelom tijelu, Husi Deliću zvanom Čusto je nanio povrede po cijelom tijelu, od čega je bio sav modar i natečen, i otuđio mu prsten, zlato, sat i novac, zarobljeni Sead Hajdarević je od zadobijenih povreda bio sav modar nakon što je razmijenjen, a od Zikreta Ribe je oduzeo sat i udario ga nogom kada je išao na kupanje.

Đemahudin Mahalbašić zvani Đemo je proglašen krivim da je kršeći pravila međunarodnog humanitarnog prava za vrijeme rata i oružanog sukoba izvršio silovanje jedne civilne osobe i nečovječno postupao prema civilima.