Odbijena tužba za klevetu koju je Đorđe Rađen podigao protiv Davora Dragičevića
U obrazloženju se, između ostalog, navodi kako je za ovaj sud nesporno da je Dragičević u periodu nakon pronalaska tijela svoga sina u više navrata Rađena okarakterisao kao jednog od ubica, odnosno saučesnika u njegovom ubistvu, ali da u obzir treba uzeti i druge faktore kao što su vrijeme kada je iznosio te činjenice i da je Rađenovo ime spominjano u zvaničnim izvještajima.
Propusti službenika u istrazi
"Notorne su činjenice da je tužilac (Đorđe Rađen, op.a.) policiji prijavio da je, iste večeri kada je pokojni David Dragičević nestao, opljačkana njegova kuća na adresi Velibora Janjetovića u Banjoj Luci, da su nadležni zvaničnici u svom javnom obraćanju građanima izvršenje ovog krivičnog djela stavili na teret nastradalom mladiću, da bi se kasnije ispostavilo da je došlo do određenih propusta u postupanju ovlaštenih službenih osoba u istrazi, te da za navedenu tvrdnju ipak ne postoje čvrsti dokazi, što je sve skupa kod velikog broja građana, uključujući i tuženog (Davora Dragičevića, op.a.), izazvalo sumnju u postupanje nadležnih organa u ovim postupcima, te je pokrenulo sveobuhvatnu javnu polemiku, tako da je o okolnostima slučaja raspravljano čak i na sjednicama NSRS-a, a građani su se svakodnevno okupljali na protestima, apelujući na otkrivanje istine o stradanju mladića i izražavajući kritike na račun rada nadležnih institucija.
Prema ocjeni ovog suda, sporno izražavanje tuženog predstavlja iznošenje njegovog mišljenja u vezi s okolnostima ubistva njegovog sina, formiranog na osnovu raspoloživih podataka o toku istrage, i u svjetlu njegovog nezadovoljstva radom nadležnih organa u njenom sprovođenju. Pritom treba uzeti u obzir da se ovo izražavanje odnosi na pitanje od javnog interesa, a ne na pitanja iz privatnog života tužioca, da je autor izražavanja kao otac ubijenog mladića direktno pogođen i oštećen ovim krivičnim djelom, a izražavanje izneseno u vremenu nakon izvršenja istog, kada su u javnosti bile plasirane kontradiktorne informacije o okolnostima slučaja koji je ostao neriješen", navodi se u presudi.
Psihičko stanje tuženog uzeto u obzir
Sutkinja Ana Popadić ističe kako treba imati u vidu da se tužiočevo ime u datom periodu dovodilo u vezu s predmetnim slučajem, budući da se pljačka njegove kuće jedno vrijeme pripisivala pokojnom Davidu, da je spominjan i u zvaničnim policijskim izvještajima, kako je pred sudom izjavio svjedok Branislav Borenović, što ni tužilac u postupku ne spori, zatim da je, kako sam navodi, po nalogu policijskih službenika vršio prikupljanje snimaka nadzornih kamera koji bi mogli poslužiti kao dokaz u istrazi ubistva, te da je nekoliko puta saslušan u policiji i tužilaštvu, i dva puta podvrgnut poligrafskom testiranju u vezi s istragom ubistva nastradalog mladića.
"Prema stanovištu ovog suda, tuženi je na podlozi ovih podataka formirao sopstveni zaključak o tome da je tužilac upleten u ubistvo njegovog sina. S obzirom na njegovu poziciju oca žrtve, razumljivo je da prilikom izražavanja svog mišljenja nije bio u mogućnosti da potpuno objektivno sagleda sve okolnosti događaja, a potrebno je uzeti u obziri njegovo psihičko stanje u vrijeme davanja spornih izjava, na koje su nesumnjivo utjecali patnja i bol koje je osjećao zbog gubitka djeteta, koji su dodatno produbljeni nezadovoljstvom usljed činjenice da i nakon dužeg vremenskog perioda slučaj ubistva njegovog sina nije riješen, pa je pod ovakvim okolnostima kod tuženog formirano uvjerenje da su sve osobe čija se imena spominju u vezi s nestankom i ubistvom njegovog sina, među kojima je i tužilac, odgovorne za njegovu smrt", kaže se.
Sloboda izražavanja ima najviši stepen zaštite
U obrazloženju se naglašava da tolerisanje stavova pojedinaca predstavlja značajnu komponentu demokratskog političkog sistema, i u graničnim slučajevima se ovoj slobodi pojedinca mora dati prednost u odnosu na pozivanje države na važniji interes.
"Prema važećoj praksi Evropskog suda za ljudska prava, nije moguće dokazivati da li je nečije mišljenje, koje predstavlja stavove ili lične procjene nekog događaja i situacije, istinito ili ne, a ovaj osnovni segment prava na slobodu izražavanja uživa najviši stepen zaštite, pa je tako i odredbama člana 6. stav 1. ZZK predviđen izuzetak od odgovornosti za klevetu u slučajevima izražavanja mišljenja. Istina da sporno izražavanje tuženog sadrži određenu težinu, ali član 10. Konvencije i ZZK ne štiti samo stavove koji se povoljno primaju ili se smatraju neuvredljivima, ili nečim što ne izaziva reakcije, već i one koji mogu da uvrijede, šokiraju ili uznemire, što predstavlja pretpostavke pluralizma, tolerancije i slobodoumlja, koje su od suštinske važnosti demokratskog društva.
Imajući u vidu da je u postupku utvrđeno da sporno izražavanje tuženog predstavlja njegov vrijednosni sud, koji nema karakter klevete i ne može se svrstati među slučajeve prihvatljivog ograničenja prava na slobodu izražavanja, a samim tim ne predstavlja ni pravni osnov za naknadu štete koju tužilac potražuje u ovom postupku, tužbeni zahtjev je u cijelosti odbijen kao neosnovan, u skladu s citiranim zakonskim odredbama", zaključuje se u obrazloženju.
Na presudu postoji prvo žalbe sa zakonskim rokom od 15 dana, a nadležan je Okružni sud u Banjoj Luci.
Bingo City Centar se otvara sutra na Ilidži: Evo šta nudi novi tržni centar u Sarajevu
