Sarajevo-x.com objavljuje imena i fotografije deset nestalih osoba, a ukoliko imate bilo kakvu informaciju o ovim osobama, o tome obavijestite pripadnike najbliže policijske stanice.
Sedamdesetdevetogodišnji Salko Neretljaković iz Sarajeva posljednji put je viđen 30. septembra prošle godine oko 17 sati na području oko Kozije ćuprije u sarajevskoj općini Stari Grad. Porodici je rekao da ide u šetnju, međutim, kući se nije vratio. Porodica je obavijestila policiju o nestanku, ali i pored opsežene potrage, Neretljaković nikada nije pronađen. Na dan nestanka na sebi je imao sivo-plave pantalone, košulju sa crno-sivim pruge i sako.
Ivan Vegar je 6. aprila 2004. godine na zahtjev porodice odveden u KBC Mostar na Odjel za neuropsihijatriju, gdje se, unatoč zahtjevu liječnika, odbio zadržati na liječenju i vratio se kući. Istu tu noć, tada 29- godišnji Vegar izašao je iz porodične kuće u naselju Vašarovići u općini Ljubuški i krenuo u nepoznatom pravcu. Od tada mu se gubi svaki trag.
Dvadesedevetogodišnji Ejub Čirkić iz Kaknja nestao je 20. februara prošle godine. Njegova majka u izjavi policiji kazala je da je njen sin posljednji put viđen u jednoj od kafana u prigradskom naselju Doboj, te da je bio u društvu prijatelja. Na sebi je imao plavu jaknu i farmerke.
Prošlo je osam godina od kada je tada 16-godišnja Inga Perković iz sela Potok kod Livna krenula u školu po svjedočanstvo i nikada se nije vratila kući. Naime, 18. juna 2001. godine Perkovićeva je otišla do škole po školsku knjižicu. Njenoj baki Kati Perković kazala je da će poslije toga na sedam dana otići do ujne na selo, ali se ispostavilo da Inga nije ni dolazila kod nje. Poslije izvjesnog vremena neka djevojka telefonom je pozvala kuću Perkoviča, kazala je da je Ingu u Mostaru pronašao izvjesni Fikret, koji je “strpao” u zeleni automobil, a potom je odveo da radi kod njega u kafiću, dodavši i to da je Fikret želio da se Inga prostituiše.
Šimo Mijačević (41) iz Kaknja je 21. jula 2006. godine izašao iz kuće i od tada mu se gubi svaki trag. Porodica je nestanak prijavila Policijskoj stanici Kakanj, a po osnovu zahtjeva Ministarstva unutrašnjih poslova Zeničko-dobojskog kantona za njim je raspisana i međunarodna potraga.
Jedan od najmisterioznijih nestanaka je svakako nestanak troipogodišnjeg Ratka Makarića iz Potkozarja kod Banje Luke. Naime, 16. jula 2007. godine Ratko je bio u dvorištu. Nakon što je ugledao strica koji je krenuo napojiti konje, dozivao ga je, tražeći da i njega povede. Stric se vratio po njega. U jednom šumarku prema zaseoku Josipovići trebali su biti konji. Kako ih dječakov stric nije vidio tu, krenuo je da ih potraži. Ratku je ostavio svoj mobitel, kako bi se igrao do njegovog povratka. No, po povratku, dječaka nije bilo. Iako se za dječakom intenzivno tragalo nekoliko dana, a u potragu je bilo uključeno više stotina mještana, policijaca i pripadnika Oružanih snaga, angažiran je i helikopter EUFOR-a za noćno snimanje i lociranje teperature ljudskog tijela, sve je bilo uzalud.
Nenad Batinić (49) sa Sokoca nakon što je 12. augusta 2008. godine popio kafu sa snahom izašao je iz kuće oko devet sati ujutru. Na sebi je imao trenerku i sivu majicu. Nije poznato kuda se uputio, a sa sobom nije ponio lična dokumenta, ni mobilni telefon. Od tog dana sudbina ovog 49 – godišnjaka je nepoznata. Niko ne može ni da pretpostavi šta se zapravo desilo s njim.
Devetogodišnji Miloš Todorović nestao je 7. novembra 2007. godine. Dječak je tog dana oko 9.30 sati izašao iz kuće koja se nalazi u višegradskom naselju Jondža i otišao da se igra na obližnjem sportskom centru Ušće. Od tada mu se gubi svaki trag. Prvo se pretpostavljalo da se dječak utopio, međutim, ronioci nisu pronašli tijelo dječaka u rijeci Drini. Porodica nestalog dječaka, pak, pretpostavlja da je kidnapovan. U trenutku nestanka Miloš je na sebi imao plavu trenerku sa crvenim prugama.
Policija RS-a traga i za 82 – godišnjim Milanom Balabanom. On je 9. maja 2007. godine oko 13 sati izašao iz kuće koja se nalazi u banjalučkom naselju Paprikovac. Komšija koji ga je pozdravio bio je posljednji koji ga je vidio. Balaban je živio sa kćerkom i njenom porodicom. Oni navode da nije bio sklon skitnji, a kako je bio dijabetičar, nije se mnogo udaljavao od kuće. Nije izlazio bez lične karte, a tog dana je ostala na stolu. Iako je prošlo skoro tri godine od nestanka ovog 82- godišnjaka još uvijek se ne zna šta se s njim dogodilo.
Mihajlo Amidžić (51) iz Banja Luke je u jutarnjim satima 14. jula 2009. godine je gradskim autubusom krenuo na posao. Ali, na posao nikada nije stigao. Posljednji put viđen je tog jutra na gradskoj autobuskoj stanici.
