Bijeg od pravde
245

Životni put Ratka Mladića poslije genocida: Kad je splasnula politička podrška, isplivao je kukavičluk

Piše: I. Č.
Ratko Mladić (Foto: EPA-EFE)
Ratko Mladić (Foto: EPA-EFE)
Bivši komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ratko Mladić, čiji potpis stoji iza najgnusnijih zločina počinjenih tokom proteklog rata u Bosni i Hercegovini, suočit će se 22. novembra 2017. s prvostepenom presudom, 22 godine nakon što je protiv njega prvi put podignuta optužnica. Upravo je to vrijeme bahatog generala pretvorilo u nemoćnog starca koji sažaljenje za svoje zločine traži u svojoj bolesti.

Protiv Mladića je, kao i protiv Radovana Karadžića, prva optužnica podignuta 25. jula 1995. godine, a optužen je za genocid i zločine protiv čovječnosti nad nesrpskim stanovništvom tokom rata u Bosni i Hercegovini. Riječ je o najtežim kvalifikacijama ratnih zločina u statutu Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ).

Uz genocid u Srebrenici, Mladić je optužen i za progone na političkim i vjerskim osnovama, istrebljenje i ubistva, deportacije, nečovječna djela, napade na civilno stanovništvo i njihovo terorisanje, kao i za uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce u maju i junu 1995. godine. Optužnica je od tada više puta nadopunjavana.

Na osnovu dokumenata Haškog tribunala, izjava svjedoka i razgovora sa sudionicima rekonstruirano je da se Mladić nakon počinjenog genocida u Srebrenici skrivao u vojnim objektima u Han Pijesku, a da se poslije krio na drugim lokacijama u Srbiji, gdje mu je bila osigurana apsolutna sigurnost i utočište.

Živio je slobodno, bez straha od hapšenja, prisustvujući fudbalskim utakmicama. Do 2003. godine bio je pod zaštitom srbijanske vojske. Nakon što su beogradske vlasti usvojile Zakon o saradnji s Haškim tribunalom, Mladić se i dalje skrivao uz pomoć male grupe prijatelja i, u posljednjim godinama, porodice.

Uhapšen je 2011. godine u srbijanskom selu Lazarevo, kod Zrenjanina, a koristio je lažne dokumente pod imenom Milorad Komadić. Suđenje je počelo godinu poslije, a s prekidima zbog bolesti i izbacivanjima iz sudnice zbog nedoličnog ponašanja trajalo je do 2016. godine.

Bosiljka Mladić, supruga stanara Scheveningena, kao i njihov sin Darko, nastojali su generala zbog njegovog zdravstvenog stanja prebaciti u Srbiju ili Rusiju, jer u pritvoru, navodno, nije adekvatno liječen. Tvrde da mu je potreban novi pregled neurologa i kardiologa.

Međutim, situacija je sasvim drugačija: u Hag je došao poslije nekoliko blažih moždanih udara ss visokim krvnim pritiskom i slabijom cirkulacijom. Njegovo stanje se, otkako je pod nadzorom liječnika u Hagu, znatno popravilo, što mu je omogućilo da četiri godine učestvuje u postupku i naposlijetku živ dočeka prvostepenu presudu.

Haško tužilaštvo je u završnoj riječi u decembru 2016. godine zatražilo da Mladić bude proglašen krivim po svim tačkama optužnice i da mu pretresno vijeće izrekne doživotnu kaznu zatvora. Tužilaštvo je izvođenje dokaza protiv Mladića završilo u februaru 2014. Dokazni postupak odbrane trajao je od maja 2014. do 16. augusta 2016. Završne riječi su iznesene od 5. do 15. decembra 2016. godine.

Izvor: MKSJ
Izvor: MKSJ

Pretresno vijeće je prethodno saslušalo svjedočenja 377 svjedoka u sudnici, a od tog broja 169 svjedoka je pozvalo tužilaštvo, a 208 svjedoka je svjedočilo za odbranu. U optužnici se Mladića tereti za genocid u Srebrenici i još šest općina u Bosni i Hercegovini, progon nesrpskog stanovništva širom BiH, terorisanje građana Sarajeva i zarobljavanje pripadnika UNPROFOR-a.

Poseban dio optužnice odnosi se na troipogodišnju opsadu Sarajeva, to jeste granatiranje grada i snajpersku vatru na civilno stanovništvo. Mladić je optužen za granatiranje ulica, stambenih zgrada, institucija i bolnica, u kojem je poginulo ili ranjeno više od deset hiljada građana, među kojima veliki broj djece i žena.