Želi li Palmer pravo i dugoročno rješenje za Izborni zakon ili bilo kakav dogovor?
Međunarodna zajednica dala je nadu probosanskim opcijama da će direktno rušenje državnih institucija i direktno odbacivanje državnog zakona biti kažnjeno konkretnim sankcijama koje će utjecati na to da se takva politika promijeni. Na valovima te priče probosanske stranke su se vjerovatno malo i opustile računajući da su stranci konačno uvidjeli svu destruktivnost vladajućih iz RS-a, a prije svega Dodika.
Ipak, posljednji istupi i Amerikanca Gabriela Escobara, koji je zadužen za regiju Zapadnog Balkana, i Matthewa Palmera ukazuju na to da je plan sankcija još uvijek u fazi mogućih individualnih kažnjavanja, što Dodika nikako ne brine, jer je već godinama na američkoj crnoj listi i to ga ništa ne sputava. Paralelno, Dodik je i kod stranaca i u regiji i dalje prepoznat kao faktor s kojim treba razgovarati na ravnopravnim osnovama, kao da nije udario na državu. Kao da nije već počeo provoditi u djelo svoju prijeteću retoriku.
I uoči višednevne turneje po BiH, koja počinje danas, Palmer je boravio u Zgarebu, gdje je o Izbornom zakonu u BiH razgovarao s tamošnjim državnim vrhom, a isti dan to je učinio i Milorad Dodik. S druge strane, predsjednik HDZ-a iz BiH Dragan Čović otišao je na razgovor s prvim čovjekom Srbije Aleksandrom Vučićem. Svi su poslali poruke kako je potrebno raditi na dogovoru tri naroda, tri konstitutivna naroda.
A gdje će svoja prava tražiti ostali, oni koji ne pripadaju nijednoj skupini? Palmerova poruka da se treba fokusirati na Predsjedništvo BiH ukoliko se ne mogne postići konsenzus za reforme u domovima naroda je više nego opasna. Predsjedništvo jeste važno i dogovor za taj nivo treba tražiti, ali to ništa ne rješava ukoliko se ne izvrši reforma i za dom naroda.
To će biti pravi test za međunarodnu zajednicu, prije svega za Amerikance, ali i EU. Da li žele polovična rješenja kako bi se mogli pohvaliti da su uspjeli riješiti krizu u BiH ili žele dugoročna prava rješenja. Stavljanje nekih problema pod tepih i insistiranje na onome što je navodno moguće dogovoriti je i uvreda za građane ove države koji su taoci degradirajućih politika.
Takvim pristupom stranci će poslati lošu poruku da se isplati biti politički "loš momak", jer je, izgledno je, dovoljno samo u jednom trenutku poručiti da ste za razgovore i sve vam je oprošteno.
Stoga ključ leži u pozicioniranju opozicije u FBiH i pitanja koliko će tzv. probosanski blok biti ujedinjen u zahtjevima za reformu Izbornog zakona. Hoće li svako pojedinačno tražiti šansu da politički profitira ili će prepoznati važnost da u ovoj zemlji ne smije biti više ni diskriminacije, ni ucjene, ni blokade.
A možda je i percepcija iz BiH pogrešna - da smo na visokoj listi prioriteta SAD-a i EU. Konkretni potezi se očekuju pa nije isključeno da bude i pozitivnih iznenađenja, a u oba slučaja velika je odgovornost i na strancima.
