U Maglaju čak ni kiša nije omela brojne posjetioce u namjeri da vide kralja. Svojim nastupima kralja i kraljicu je počastio Dječiji hor i Gradski mješoviti hor, Gradski folklorni ansambl "Maglaj”, Tamburaški orkestar "Stare tambure“. Izložba slika sa umjetničkim djelima maglajskih likovnih umjetnika i sa Likovne kolonije Svetišta sv. Leopolda je bila posebno interesantna za dvorske dame, a kraljev kušač je uživao u gozbi koju su pripremila Udruženja žena "Cicmanka“ i "Kosovka“.
Zatvaranje festivala je upriličeno na Tvrđavi Gradina u Tešnju uz predstavu "Kazivanje o Bosni“, te koncert srednjovjekovne muzike u izvedbi ansambla "Modus Vivendi“, koji je publiku i kraljevsku svitu digao na noge. Načelnik općine Tešanj Fuad Šišić je izrazio zadovoljstvo organizacijom festivala i samim projektom "Tragovima bosanskog kraljevstva“. Svita je u pratnji dobošara i nosača baklji hodila po zidinama tvrđave, da bi nakon toga uslijedio divan vatromet.
Na samom kraju vikar je po kraljevskom nalogu proglasio restorane u kraljevskim gradovima gdje se mogu duša i tijelo okrijepiti: Hotel "Stari grad“ – Jajce, Domaćinstvo porodice Hadžiabdić – Donji Vakuf i Prusac, Restoran "Divan“ – Travnik, Hotel "Stari grad“ – Fojnica, Restoran ASA – Visoko, Udruženja "Čuvari bosanske krune“ i "Izvorno vareško“ – Vareš i Bobovac, Zbor "Kraljica Katarina“ – Kakanj i Kraljeva Sutjeska, Bosanska kuća Udruženja žena "Hašlama“ – Zenica i Vranduk, Udruženja "Cicmanka“ i "Kosovka“ – Maglaj i Restoran AS – Tešanj.
Kralj je ostavio i svoje dvorjane u svakom kraljevskom gradu da dočekuju posjetioce u dvorima njegovim i vode makadamima povijesti veličanstvene bosanske. Turistički vodiči, educirani kroz projekat „Tragovima bosanskog kraljevstva“, koji ostaju iza kralja po gradovima su: Samir Agić, Alisa Ajkunić i Binela Agić u Jajcu, Amel Atić u Donjem Vakufu i Pruscu, Amela Šišić i Mirela Strminja u Travniku, Emir Aletić u Fojnici, Malik Sarač, Minela Zerdo i Mersiha Čabarabdić u Visokom, Branka Jozić, Dalibor Jozić, Tea Pentić i Admir Čizmo u Varešu i Bobovcu, Admira Bećirović i Tina Tomić u Kaknju i Kraljevoj Sutjesci, Vedrana Arsenić, Lejla Mahmić i Adela Šarić u Zenici i Vranduku, Selma Musaefendić, Selma Pehić i Dino Salkić u Maglaju, Mirela Jazvin i Arman Korajlić u Tešnju.
Kada je došlo vrijeme da se kralj oprosti od svojih potomaka nije mu bilo lako, ali za kraj je poručio: "O narode moj! Srce mi je puno i samo što ne iscuri. Što od tuge, što od sreće pregoleme! Tužan sam, jer rastati se valja, a tako mi Boga, od rastanka težeg kamena nema. Što više zavoliš ono od čega se naposlijetku rastaješ, kamen na duši biva teži, svakim korakom kojim se od njeg udaljavaš. A moj kamen je ko Dubrava velik! Jer zaljubljeniji od ovog trena ne mogu biti. Vidjeti je, moju Bosnu i Bošnjane njene u njoj nakon toliko vijekova, da ponosno gaze livadama i opstaju bez obzira na vjetrove sudbine koji ih lome ne zaboravljajući svoje korijene, čini me ponosnim i zadovoljnim. Sad se ne bojim vratiti se! Sad se čak ne bojim ni pod stećak leći, znajući da mi Bosna postoji i da će postojati i dalje. Mene će vrijeme uskoro vratiti u prošlost, ali se nadam da ćemo se u zajedničkoj budućnosti sresti opet! U još bjeljim dvorima, na zelenim obroncima, kraj bistrih rijeka, žila kucavica i ispod nam od ovog Gospoda podarenog, neba bosanskoga! Čuvajte je, čuvajte Bosnu, dok je nje, biti će i Vas“!
Utjecaj duhanskog dima na odjeću i čulo okusa: Šta su otkrili Stankica Stojanović i Eldar Resić
