Zašto je diskusija o lokaciji Apelacionog odjeljenja Suda BiH besmislena

No, umjesto da se postojeći kapaciteti dodatno osnaže i iskoriste do maksimuma, politička energija usmjerava se ka ideji da se Apelaciono odjeljenje Suda BiH izmjesti iz tog kompleksa. Na neku novu, još neizgrađenu lokaciju. Jer zašto koristiti ono što već postoji, kad možemo graditi iz početka?

Opravdanja su teško održiva, a razlozi još slabiji. U kompleksu u Sarajevu već se nalaze Sud BiH, Tužilaštvo BiH, VSTV, Sudska policija, prostorije za pritvor, sigurnosni sistemi i sudnice opremljene po najvišim standardima. Posljednjom adaptacijom dodatno su oslobođeni kvadrati koji bi bez problema mogli poslužiti za rad Apelacionog suda. U sudnicama koje već postoje, a koje žalbeni sud svakako koristi rjeđe nego prvostepeni, moglo bi se raditi bez ulaganja u cigle, beton i još jednu IT mrežu.

Ali ne – prijedlog je da se gradi ispočetka. Da se sve što već funkcioniše duplicira u nekom drugom gradu. Da se sudije, tužioci, svjedoci i policija voze satima do druge adrese, gdje će dočekati novu zgradu sa novim namještenjem, novim sudnicama i – praznim hodnicima. Jer apelacioni predmeti, koliko god bili važni, ne generiraju svakodnevnu gužvu. Skupo je imati sud koji najčešće ne koristi svoje prostorije, a još skuplje graditi ga ponovo, samo da bi bio negdje drugo.

Logika ovakvog prijedloga teško se nalazi. A ono što se lako nalazi su troškovi. Ogromni, dugoročni, neopravdani. I sve to u trenutku kada država jedva pokriva osnovne funkcije, a pravosuđe traži konsolidaciju, ne fragmentaciju.

Zajedničko korištenje postojećih resursa nije samo racionalno – ono je jedino smisleno. U državi gdje je svaka marka važna, predlagati novu zgradu tamo gdje postoji savršeno funkcionalna stara, nije pitanje razvoja, nego demonstracija nebrige.

Ako je cilj da se uspostavi Apelacioni sud, onda mu treba dati nadležnost, resurse i jasno definiran pravni okvir. Ako je cilj da se troši, onda možemo i podzemni tunel iskopati između dva entiteta – čisto da se ne bi reklo da se štedilo. Sve drugo, uključujući selidbu suda, ostaje u zoni političkog simbolizma i finansijske neodgovornosti.

Istovremeno, prijedlog destinacije za novu zgradu je na području entiteta koji je efektivno rad pravosudnih institucija BiH proglasio nelegalnim.

U zemlji koja je navikla na paradokse, možda više i ne iznenađuje što je lakše zamisliti izgradnju nove institucije nego korištenje postojeće.

No, pojedini naivni donosioci odluka su izgleda povjerovali da je veliki trijumf što institucije neće završiti na Sokocu, već u Istočnom Novom Sarajevu. Ali bi nas još uvijek trebalo zabrinjavati. Jer pravda ne stanuje u fasadi. A ni odgovornost ne stanuje u novoj adresi.