BiH
0
Zaštićeni svjedok: Krnojelac, Rašević i Todović odgovorni za sve što se dešavalo u KPD Foča
FENA
Zaštićeni svjedok „FVS 111“, bivši ratni zatočenik Kazneno-popravnog doma (KPD) Foča, kazao je danas pred vijećem Suda Bosne i Hercegovine u Sarajevu da su Milorad Krnojelac i Savo Todović, upravnik i zamjenik upravnika, te Mitar Rašević, komandir straže, znali šta se dešavalo u toj ustanovi, bili odgovorni za to te usko surađivali s vojnim strukturama.
Svjedočeći u krivičnom predmetu u kome se Mitar Rašević i Savo Todović terete za ratni zločin protiv čovječnosti, počinjen od aprila 1992. do oktobra 1994. u okviru širokog i sistematičnog napada vojske i policije Republike Srpske te paravojnih formacija na širem području općine Foča, „FVS 111“ je ispričao da je u KPD Foča dospio s radnog mjesta zarobljavanjem od paravojne grupe 11. aprila 1992. godine. S direktorom i vozačem ustanove u kojoj je radio odveden je prvo u hangare na Livadama, a nakon pet noći svi zatočenici hangara su u dva-tri kamiona odvezeni u KPD Foča. Sjeća se boravaka u nekoliko soba KPD-a i „samici“. Naglasio je da su uvjeti života zarobljenika bili nehigijenski, a hrana veoma loša. Dvaput je odvođen na saslušanje, ali nije bio maltretiran.
Ispričao je o čestim odvođenjima ljudi na ispitivanje, kricima koji su se čuli u periodu maj-juni 1992. u upravnoj zgradi Doma i zvucima Drine nakon što u nju padnu tijela.
„Prethodno se čuo pucanj i pad u vodu. Zaključili smo da su to oni koji su izvedeni, jer se više nikada nisu vratili“, kazao je „FVS 111“.
Prema njegovim riječima, KPD Foča je otvoren 18. aprila 1992. Pozvani su bivši predratni stražari iz te ustanove da se odazovu na rad za stražare policajce. KPD Foča je, kazao je, postao pravi konclogor. Dovođeni su iz Crne Gore Muslimani koji su pobjegli iz istočne Bosne. U maju 1992. u KPD-u je bilo, prema njegovoj procjeni, između 600 i 650 zatočenika. Maj, juni i juli 1992. su bili „aktivni mjeseci izvođenja“. Stražari su dolazili noću, kasnije i danju, sa spiskom i prozivali, odvodili u upravnu zgradu i premlaćivali. Ovaj svjedok se sjeća i slučaja Nurke Nikšića, koji iz njegove sobe, br. 12 nije vraćen nakon trećeg izvođenja. Sjeća se i grupe od 35 ljudi izvedenih između 13. i 30. juna koja se nije vratila. U njoj su bili Kemo Đelilović, Zulfo i Munib Veiz, Adil Granov, Kruno Marinović i Nail Hodžić. Nikada se nije vratio ni Salem Bičo. Sve što je, prema riječima ovog svjedoka, izvođeno navodno za razmjenu ili branje šljiva nikada se nije vratilo. Kazao je da nije vidio ubijanja, ali logikom zaključuje da su svi odvedeni i ubijeni. Ispričao je i to da je 1993., kada je KPD Foča otvoren i za Srbe koji su učinili vojne ili druge prekršaje, saznao od izvjesnog Save Blagojevića da su navodne razmjene zatočenika u Domu vršene obično kada srpske snage gube na ratištu.
„FVS 111“ je ispričao da je u KPD-u izvjesni Džamalija izvršio samoubistvo, jer je pretpostavio da mu je porodica stradala pri napadu srpskih snaga u mjesto Tabaci. Sjeća se da su zatočeni bili teški psihički bolesnici. Vene je žiletom isjekao izvjesni Babić, trgovac, a Edhem Bunda, s Tjentišta, koji je prethodno dugo liječen na Sokocu, odsjekao je sebi uho i pokidao nokte s ruke. Zbog iscrpljenosti, prirodnom smrću su umrli zatočenici Ibrahim Šandal i Ibrahim Kunovac.
„Sve ono što se dešavalo u KPD-u i okolo osmišljeno je. Nas intelektualce nisu slali na prinudni rad da ne bismo vidjeli šta se dešava u gradu“, kazao je.
Ispričao je o čestim odvođenjima ljudi na ispitivanje, kricima koji su se čuli u periodu maj-juni 1992. u upravnoj zgradi Doma i zvucima Drine nakon što u nju padnu tijela.
„Prethodno se čuo pucanj i pad u vodu. Zaključili smo da su to oni koji su izvedeni, jer se više nikada nisu vratili“, kazao je „FVS 111“.
Prema njegovim riječima, KPD Foča je otvoren 18. aprila 1992. Pozvani su bivši predratni stražari iz te ustanove da se odazovu na rad za stražare policajce. KPD Foča je, kazao je, postao pravi konclogor. Dovođeni su iz Crne Gore Muslimani koji su pobjegli iz istočne Bosne. U maju 1992. u KPD-u je bilo, prema njegovoj procjeni, između 600 i 650 zatočenika. Maj, juni i juli 1992. su bili „aktivni mjeseci izvođenja“. Stražari su dolazili noću, kasnije i danju, sa spiskom i prozivali, odvodili u upravnu zgradu i premlaćivali. Ovaj svjedok se sjeća i slučaja Nurke Nikšića, koji iz njegove sobe, br. 12 nije vraćen nakon trećeg izvođenja. Sjeća se i grupe od 35 ljudi izvedenih između 13. i 30. juna koja se nije vratila. U njoj su bili Kemo Đelilović, Zulfo i Munib Veiz, Adil Granov, Kruno Marinović i Nail Hodžić. Nikada se nije vratio ni Salem Bičo. Sve što je, prema riječima ovog svjedoka, izvođeno navodno za razmjenu ili branje šljiva nikada se nije vratilo. Kazao je da nije vidio ubijanja, ali logikom zaključuje da su svi odvedeni i ubijeni. Ispričao je i to da je 1993., kada je KPD Foča otvoren i za Srbe koji su učinili vojne ili druge prekršaje, saznao od izvjesnog Save Blagojevića da su navodne razmjene zatočenika u Domu vršene obično kada srpske snage gube na ratištu.
„FVS 111“ je ispričao da je u KPD-u izvjesni Džamalija izvršio samoubistvo, jer je pretpostavio da mu je porodica stradala pri napadu srpskih snaga u mjesto Tabaci. Sjeća se da su zatočeni bili teški psihički bolesnici. Vene je žiletom isjekao izvjesni Babić, trgovac, a Edhem Bunda, s Tjentišta, koji je prethodno dugo liječen na Sokocu, odsjekao je sebi uho i pokidao nokte s ruke. Zbog iscrpljenosti, prirodnom smrću su umrli zatočenici Ibrahim Šandal i Ibrahim Kunovac.
„Sve ono što se dešavalo u KPD-u i okolo osmišljeno je. Nas intelektualce nisu slali na prinudni rad da ne bismo vidjeli šta se dešava u gradu“, kazao je.
Grupa od 12 zatočenih intelektualaca odvezena je u podrum obližnje pekare kada je za 23. juna 1993. najavljena posjeta delegacije MKCK. To je, smatra svjedok, učinjeno da ne bi bili evidentirani, već ostavljeni za razmjenu.
Mitar Rašević je bio osoba koja je 5. jula 1993. došla po ovog svjedoka radi navodne razmjene. Međutim, odveden je u logor Kula u istočnom Sarajevu, gdje je ostao do 15. juna 1994.
„Krnojelac, Rašević i Todović su odgovorni za sve što se dešavalo, kao i nestanak 300-350 ljudi. I sada sam dirnut onim šta sve čovjek čovjeku može uraditi“, kazao je „FVS 111“, zaključujući da su ljudi zatvarani, mučeni i ubijani samo zato što su pripadali drugom narodu.
Prema optužnici, Mitar Rašević je kao komandir straže KPD Foča bio zadužen za nadzor najmanje 37 zatvorskih stražara i nad njima imao efektivnu kontrolu. Optužnica navodi da je Savo Todović, u svojstvu zamjenika upravnika KPD Foča, imao ovlaštenja i dužnosti koje pripadaju komadantu logora.
Ovaj predmet je, prema odluci Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju, ustupljen na daljnje postupanje vlastima BiH. Optuženi su 3. oktobra 2006. prebačeni na teritoriju BiH.
Možda vas zanima
Najzapamćenija pobjednica
Ruslana je prije 20 godina pobijedila na Eurosongu, kostim ratnice još uvijek joj savršeno pristaje
