BiH
30

Zarobljenici logora Batković korišteni su kao živi štit na ratištu kod Bijeljine

Piše: M. N.
Veliki broj logoraša koji su bili zarobljeni u logoru Batković posjetili su danas mjesto stradanja i zvjerskog mučenja Bošnjaka i Hrvata tokom rata u BiH. Kroz ovaj logor koji je formiran na Bajram 4. aprila 1992. godine, prošlo je blizu tri hiljade zarobljenika, a 80 ih je ubijeno. Logoraši su korišteni kao živi štiti u borbama i fizička snaga za kopanje rovova. Maltretirani su i zlostavljani svakodnevno.

"Sjećanja na te događaje su bolna. Ali nastojimo svake godine obilježiti ovaj dan da se ne zaboravi i ne ponovi, da naši mladi budu pametniji od nas", rekao je Mehmed Đezić, predsjednik Udruženja logoraša Bijeljina - Janja.

Đezić je 1. aprila bio u svom domu u Janji kada je rat počeo. Stanovnici ovog mjesta nisu mogli izaći, bili su okruženi vojnicima, a Bijeljina je već bila preuzeta.

"Tako je bilo dok oni nisu odlučili da nas rastjeraju. Naše porodice, žene i djecu su protjerali, a nas muškarce su pozatvarali u logor. Radili smo teške fizičke poslove i redovno su nas maltretirali, a onda su nas prebacivali s mjesta na mjesto", prisjetio se Đezić za Klix.ba.

U logorima je proveo 11 mjeseci, od kojih je devet bio u Batkoviću. Ističe kako ni sam ne zna kako je uspio preživjeti.

"Svaki dan smo bili pod pritiskom i strahovali za život. Ali neka želja za slobodom i da dočekam dan da vidim svoju djecu, svoja dva sina koji su tada bili mali i pobjegli sa suprugom, to me je održalo. Samo sam o njima mislio", rekao je Đezić.

Kuća mu je bila devastirana. Iako se nije imao gdje vratiti, on se vratio. Obnovio je kuću u Janji svojim sredstvima i ponovo započeo život u svom mjestu.

"Janja je poljoprivredni kraj. Veliki je broj nezaposlenih. Ja imam tu sreću da radim. Zdravlje mi je dosta narušeno, ali mora se preživjeti. Najvažnije mi je da sam djecu izveo na pravi put", kazao je Đezić.

Svake godine vrati se na mjesto gdje je bio zatvoren. Riječ je o hangaru bivšeg Poljoprivrednog dobra "Semberija". U prostorijama 20 sa 50 metara znalo je biti i više od 400 logoraša. Na početku rata tu su dovođeni stanovnici Bijeljine, u kojoj su najveće zločine počinili pripadnici Arkanove Srpske dobrovoljačke garde, Beli orlovi, Nova srpska garda i druge paravojne formacije.

Za zločine u Bijeljini i one u logoru Batković pred domaćim pravosuđem su osuđeni Džemal Zahirović na osam godina, Drago Ilić na sedam i Fikret Smajlović na četiri i po godine zatvora. No, najveći broj još nije procesuiran. Protiv Petra Dmitrovića, Đoke Pajića, Đorđa Krstića i Ljubomira Mišića vodi se predmet u Okružnom sudu u Bijeljini.

Nekadašnji logor Batković danas se koristi u prijeratne svrhe. Ostali su samo zidovi kao svjedoci u kojima su utkani svi krici, jauci i vapaji zarobljenika koji nisu znali da li će dočekati novi dan.