"FVS 119“, invalid od 1947. godine, dospio je u KPD Foča 20. aprila 1992. nakon napada srpskih snaga na njegovo selo i zarobljavanja nenaoružanih mještana. U KPD-u je bio do 23. oktobra 1993., nakon čega je prevezen u zatvor „Kula“ kod Sarajeva, gdje je ostao deset mjeseci. U gotovo dvije i po godine svog logoraškog zatočenja jednom je u KPD-u Foča dobio udarac u potiljak, ali je boraveći tu bio svjedokom mnogobrojnih odvođenja ljudi navodno na razmjene. Odatle se nikada nisu vratili. Danas je kazao kako je siguran da je uprava logora morala znati šta se dešava u KPD-u te da ih on sve okrivljuje za tamošnja dešavanja.
U KPD-u Foča je upoznao i Mitra Raševića i Savu Todovića. Susreta u logoru s Raševićem sjeća se kada je ovaj kazao logorašima da mu se obrate ukoliko nešto nije uredu. Ovaj svjedok to nije učinio iz straha da ne prođe kao Sulejman Čelik, koji je pretučen u logoru nakon što se djelatnicima nevladine organizacije iz Novog Sada požalio da su kasno došli i da je već dosta ljudi pobijeno.
„FVS 119“ tvrdi da je Savo Todović bio glavni u logoru i da je učestvovao u premlaćivanju ljudi. Kao primjer je naveo priču sada rahmetli Ibrahima Šandala, koji mu je u logoru kazao da ga je njegov komšija Savo Todović osobno tukao želeći ga udarcima oboriti na pod, ali se Šandal nije dao. „Sad ćete komšija ubiti“, kazao je tada Todović Šandalu, a ovaj je odgovorio: „Možeš jednom, ali dvaput ne možeš!“ Ibrahim Šandal je umro u tom logoru. Savo Todović se spominje i u slučaju pokušaja bjekstva jednog logoraša, koji je uhvaćen i pretučen, a svi oni koji su s njim bili u istoj sobi zatvoreni i premlaćeni od Save Todovića, koji im je tada kazao: „Da ga nisma uhvatio, sve bih vas pobio!“
U KPD-u Foča bilo je oko 500 ljudi. Prema riječima ovog svjedoka, najgori je bio august 1992., kada su ljudi najviše izvođeni i premlaćivani, a najčešće nisu vraćani. „FVS 119“ najbolje se sjeća Vidovdana 28. juna 1992., kada je dovedeno oko 50 ljudi. Odvođeni su svaku večer od 17.30 do 22.00 sati. Ko god je tad odveden nije se vratio, kazao je, dodajući kako smatra da su sva tijela bačena u Drinu. Napomenuo je da su prvo odvedeni intelektualci, imućni ljudi ili članovi SDA.
Sjeća se i 17. septembra 1992. kada je stražar Milorad Vuković zatražio od njih da se dobrovoljno popišu za branje šljiva. Odvedeni su Sulejman Čelik, Avdo Hodžić, Suad Borovina, Rasim Kajgana, Džemal Vahida, Refik Veiz, Murat Crneta i drugi. Na upit ostalih logoraša zašto su ovi otišli bez osobnih odijela i stvari, tamošnji stražar je odgovorio da će oni tamo dobiti druga odijela i da će se vratiti. „FVS 119“ zna da se Sulejman Čelik nikada nije vratio jer su njegovi posmrtni ostaci pronađeni pri ekshumaciji.
Blizu KPD-a Foča povremeno je slijetao helikopter. Kad god bi se spustio dogodile bi se „razmjene zatočenika“, a ustvari je to značilo ubijanja, kazao je. Ne zna ko je dolazio helikopterom, ali po priči jednog logoraša koji je bio u blizini na prinudnom radu riječ je o Radovanu Karadžiću, Veliboru Ostojiću i Momčilu Mandiću.
Delegacija MKCK prvi put je došla u KPD Foča krajem juna 1993. Navodno je dolazila i prethodne godine, ali joj nije dopušteno ući. Ovaj svjedok je kazao da je pri dolasku te delegacije „sakriveno“ 20 ljudi, među kojima je Aziz Torlak, koji je s njim bio zatočen u sobi br. 16.
„Čuo sam da je Aziz 7. jula 1993. odveden rano na razmjenu, ali od tada ne znam za njega. Dok sam bio u Kuli čuo sam da su ga htjeli razmijeniti za nekog vojvodu, ali je vojvoda ubijen pa su ubili Aziza“, kazao je „FVS 119“.
Prema navodima optužnice, Mitar Rašević je kao komandir straže KPD „Foča“ bio zadužen za nadzor nad najmanje 37 zatvorskih stražara i nad njima imao efektivnu kontrolu, dok je Savo Todović u svojstvu zamjenika upravnika tog doma imao ovlaštenja i dužnosti koje pripadaju komandantu logora. Obojica su navodno s upravnikom KPD „Foča“ Miloradom Krnojelcem te zatvorskim čuvarima i drugim osobama učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu čiji je cilj bio da se zatoče Muslimani i drugi nesrpski civili iz Foče i držani u nehumanim uvjetima u toj ustanovi koja je imala sva obilježja logora. Taj poduhvat podrazumijeva da su Rašević i Todović planirali, naredili, počinili te podstrekavali i pomagali u planiranju i pripremanju progona nesrpskog stanovništva na političkoj, nacionalnoj, etničkoj i vjerskoj osnovi mučenjem, premlaćivanjem, ubijanjem, nečovječnim postupanjem, nanošenjem povreda tjelesnog integriteta i zdravlja, prisiljavanjem na prinudni rad, prisilnim nestancima, deportaciji i zatvaranjem.
Tužiteljstvo smatra da su obojica optuženih kao nadređene i odgovorne osobe propustili da preduzmu nužne i razumne mjere u sprječavanju činjenja navedenih djela i kažnjavanju počinitelja tih djela.
