Za lijekove moraju imati, hrana je tek na drugom mjestu
“Naši penzioneri su siromašni. Oni većinu svoje penzije potroše za lijekove”, kažu u Centru za socijalni rad u Kiseljaku. Ova rečenica mogla bi opisati trenutno stanje u kojem se nalazi i naša zemlja.
Iz godine u godinu, siromaštvo je sve izraženije. Sve je više ljudi koji nemaju dovoljno novca ni za hranu, da o drugim, za život potrebnim, stvarima ne govorimo. Upravo je ova dobna grupa najranjivija i najčešće izložena siromaštvu.
Spremni pomoći jedni drugima
"Prema nekim procjenama, osobe starije od 65 godina u BiH čine 17 posto stanovništva, a prema istraživanju Caritasa iz 2012. taj broj iznosi 18,3 posto. Prema istom istraživanju procentualno broj porodica u kojima žive osobe starije životne dobi (starije od 65 godina) iznosi 75 posto, što znači da 3 od 4 porodice imaju minimalno jednu osobu starije životne dobi", kazao je Miroslav Valenta, voditelj Opservatorija siromaštva.
U istraživanju koje je Caritas prove ispitano je 33.180 osoba odnosno 9.752 porodice u 88 župnih zajednica.
"Jedan od važnijih dijelova istraživanja, ali i rezultata predstavljenih u ovom izvještaju jeste podatak da je 60,1 posto porodica, koje su učestvovale u istraživanju, spremno pomoći drugim članovima svoje zajednice, koji su u stanju socijalne potrebe ili u nekoj drugoj nevolji", dodao je Valenta.
Kada se radi o načinima pomoći, najčešće se navodi dobrovoljni rad, i to u 61,3 posto slučajeva, a najčešće se radi o pomoći u različitim radovima, popravkama, zatim pomoći pri čuvanju djece i slično. Dosta zanimljivo je i to da 41,1 posto ispitanika navodi da je spremno pomoći drugim porodicama u svojoj zajednici finansijski, u skladu sa svojim mogućnostima.
"Ja imam 260 KM penzije, 220 KM su režije. 100 KM je grijanje, dođe vam još telefon, struja, čistoća, održavanje zgrade... Meni ostane 40 KM. Imam anginu pectoris i reumatsku groznicu, živim sama. Ja to sve moram podnijeti", navela je jedna od korisnica Dnevnog centra za stare osobe u Banjoj Luci.
Nemoguće svima udovoljiti
Osim neimaštine, u istraživanju su istaknuti i zdravstveni problemi, budući da sistem zdravstvene zaštite ne osigurava u potpunosti besplatne lijekove koje propisuju liječnici, a esencijalne liste su različite u odnosu na mjesto boravka i ovise prvenstveno o budžetu kantona i regije.
"Kažem vam da za lijekove dam više nego za hranu. Ja sam previše bolesna i za lijekove moram imati, imala za hranu ili ne", kaže korisnica Caritasovih usluga.
Velečasni Mirko Šimić, direktor Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije, kaže kako je očito povećanje broja siromašnih u našoj zemlji.
"To je najočitije prema zahtjevima koje svakodnevno primamo, a gdje je svima nemoguće udovoljiti", kazao je Šimić.
Monsinjor Franjo Komarica, biskup banjalučki i predsjednik Caritasa BK BiH, kaže kako je u ovom konkretnom slučaju država zakazala.
"Fali nam izgrađeno civilno društvo i njihovo odlučnije djelovanje. Država je zakazala, crkva ne smije. U razgovoru sa predstavnicima Pravoslavne crkve i Islamske zajednice složili smo se da na ovom problemu treba raditi intenzivnije. Međutim, vjerske zajednice nisu dobrodošle tamo gdje država treba raditi", kazao je Komarica.
Ovo je bio drugi Caritasov izvještaj nakon onog koji je objavljen 2010. godine.
Utjecaj duhanskog dima na odjeću i čulo okusa: Šta su otkrili Stankica Stojanović i Eldar Resić
