Weber: Vrijeme nametanja izmjena izbornog zakona govori da su OHR i SAD naučili lekciju iz jula
Kako biste generalno prokomentirali mandat, poziciju i rad visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta?
Gospodin Schmidt je zauzeo mjesto visokog predstavnika poslije decenije i po u kojima zapadne zemlje, članovi PIC-a, ne samo da se nisu slagali oko uloge OHR- a, nego ni o samom postojanju te institucije međunarodne zajednice u BiH, pa su zato njegovi prethodnici bili osuđeni na nerad. Njegovim imenovanjem od strane odlazeće njemačke kancelarke Merkel, a koja je poslije 2005. godine predvodila grupu zapadnih zemalja koje su se zalagale za zatvaranje OHR-a, OHR je u određenom smislu reanimiran, ali i dalje fali koncept djelovanja, uloge OHR-a u sadašnjem političkom kontekstu, tj. fali strategija i vizija. OHR djeluje u vakumu odsustva zapadne, dugoročne strategije prema BiH. Još gore, u taj vakum u zadnje dvije godine uletjeli su nižerangirani zvaničnici Washingtona i Brisela, stihijski prihvativši dugo blokirane reformske predmete (Mostar, izborni sistem), pregovarajući sa domaćim etnonacionalnim elitama na osnovu negiranja liberalno-demokratskih vrijednosti i principa te umjesto njih na osnovu djelomičnog udovoljavanja nacionalističkoj agendi tih elita. U toj opasnoj nakani od 2020. su pokušavali instrumentalizirati visokog predstavnika. Gospodin Schmidt se, na stranu njegovi lični motivi djelovanja, nažalost i na veliku štetu za BiH, odlukom nametnutom na dan izbora dao uvući u tu destruktivnu dinamiku.
Posljednje izmjene nacionalnog Izbornog zakona nametnute su na dan održavanja Općih izbora u BiH, kako komentirate takav potez visokog predstavnika? Da li je, ukoliko smatra da je učinio pravu stvar, mogao odabrati bolje vrijeme za donošenje odluke koja se direktno odnosi na proces koji još uvijek traje, budući da Centralna izborna komisija još nije ni prebrojala glasove, a ističu i da im nije najjasnije kako će se popunjavati Dom naroda FBiH?
Trenutak nametanja odluke isključivo je izabran politički, tj. visoki predstavnik i SAD su naučili lekcije od prvog, propalog pokušaja nametanje u julu. Izabrani su datum i trenutak u kojima će biti najmanje političkog otpora, zbog zauzetosti sa tekućim izborima, najmanje pažnje i vremena, kako domaće političke aktere u BiH, tako i evropske članove PIC-a, počevši sa Njemačkom, a koji su redom bili protiv te odluke. Ironija je što gospodin Schmidt u odbrani svoje odluke redovno navodi da je pravnik. Ja nisam pravnik, međutim ja sam davno naučio da vladavina prava u demokratskim društvima počiva na tri osnovna principa: opštost zakona, preciznost zakona i zabrana retroaktivne primjene zakona. Gospodin Schmidt je svojom odlukom prekršio dva od tri osnovna principa vladavine prava. Prvi, jer dio amandmana na Ustav FBiH i Izborni zakon BiH ciljaju na jedan pojedinačni subjekt, tj. HDZ BiH, odnosno na djelomično udovoljavanje jednom političkom akteru, a ne na društvo u cjelini. A donošenjem odluke na dan izbora, poslije zatvaranja birališta, on je donio zakon koji se retroaktivno primjenjuje na rezultat izbora, odnosno na prethodno date glasove građana i građanki. To što se njegova odluka odnosi na indirektno izabrane Domove naroda, suštinski ne mijenja tu činjenicu.
Mnogo je političkih problema u i manjem bh. entietu Republika Srpska, a Schmidt je najavio da će se u narednome periodu baviti i tim dijelom BiH. Mislite li da je moguće opravdati takvo parcijalno djelovanje i da li je zaista u interesu države donositi odluke bez sagledavanja generalnog socijalnog i političkog konteksta koji ovdje vlada?
Sumnjam da će se baviti suštinskim stvarima što se tiče RS-a, odnosno problemom sa antidemokratskom i secesionističkom politikom režima Milorada Dodika, jer se u prethodnoj odluci nije suštinski bavio problemom sa izbornim sistemom nego se pridružio pregovaračima EU-a i SAD-a u lažnom rješavanju strukturalnih problema, te lažnom, kratkoročnom smirivanju političkih tenzija putem djelomičnog udovoljavanja nacionalističkoj agendi HDZ-a BiH. Po onome što je visoki predstavnik najavio u medijima zadnjih par dana, to liči na pokušaj sklapanja prljavog "deala" o državnoj i vojnoj imovini sa Banja Lukom koji će, ako uspješan, zemlju dalje gurnuti u pravcu etničke i etnoteritorijalne podjele.
Da li je Schmidt bio spreman preuzeti ulogu visokog predstavnika? Pokazuje li, u vašem viđenju, da istinski shvata sve izazove sa kojima se BiH suočava?
Ne želim da pričam o ličnim motivima ili kapacitetima gospodina Schmidta kao visokim predstavnikom, jer je problem sa međunarodnom zajednicom, sa Zapadom u BiH politički, a ne lični. Reći ću samo toliko: Mislim da Schmidtov problem nije neka navodna simpatija prema pojedinačnim konstitutivnim narodima ili političkim akterima na šta su se fokusirali njegovi domaći kritičari u BiH. Bojim se da Schmidt, kad je stupao na novu funkciju, nije dovoljno shvatio da, da bi istinski oživio OHR, kao prvo morao biti spreman da se sukobi sa zvaničnicima EU i SAD-a, da se njima i njihovim pregovorima (o tzv. reformi izbornog sistema) otvoreno protivi te radi na promjeni politike EU i SAD-a prema BiH. Bojim se da njegova odluka donesena na kraju izbornog dana dokazuje da on za takvu borbu na kraju svoje političke karijere nije spreman.
