Vlašićki čobani se nadaju blagoj zimi: Nije isto kada ovce pasu u Travniku i na Vlašiću
Augustinović se već 20-ak godina bavi ovčarstvom, a sve je počelo kada se sa svojom porodicom vratio u Ovčarevo kod Travnika. Danas ima blizu 300 grla stoke o kojima brine zajedno sa suprugom i dva sina. U razgovoru za Klix.ba Augustinović je izjavio da je ljeto proveo na Vlašiću, gdje su ovce imale sve što im je potrebno, te da slijedi mirna zima.
"Ljeto smo proveli na našem posjedu na Vlašiću, gdje smo svaki dan ovce izvodili na ispašu na livadu, a u to vrijeme smo i prikupljali hranu za zimu. Tokom boravka ovdje u Ovčarevu ovce trebaju samo dovoljno hrane i sklonište tokom noći", izjavio je Augustinović.
Ljeti osim čuvanja ovaca pripremaju sijeno i žitarice za zimu, i to toliko da im je dovoljno do maja, kada naš sagovornik ponovo odlazi u vlašićke visine. Sa majom počinje i muža ovaca koja traje do septembra.
Problem je plasman mliječnih proizvoda
Najveći problem čobana na današnjem vremenu je plasiranje robe, jer ljudi nemaju novca. Augustinović mlijeko prodaje mljekarama po veoma niskim cijenama, poljoprivredni poticaji su ograničeni na 50 grla, a sir koji proizvodi nema kome prodati po realnoj cijeni.
"Prije je bilo bolje nego danas. Danas je teže plasirati sve proizvode koje napravimo, jer se sve svodi na to da ljudi nemaju novca. Čak su i poticaji slabiji, ljudi traže na veresiju, a i država i svi ostali od nas traže svoj dio. Ne može se dobiti neka dobra zarada od ovoga, ali sigurno je da se može preživjeti", dodao je Augustinović koji većinu mlijeka iskoristi za pravljenje vlašićkog sira te pojašnjava da nema velike razlike između vlašićkog i travničkog sira:
"Nema neke velike razlike između travničkog i vlašićkog sira. Proces proizvodnje je isti, samo se proizvodi razlikuju zbog nadmorske visine, kako je slučaj i u Švicarskoj. Sigurno je da ima neke razlike u kvalitetu i to možda zbog trave koju ovca pase, jer nije isto kada pase u Travniku i na Vlašiću, ali način proizvodnje je isti".
Snijeg često iznenadi
Ovčari zbog iznenadnog snijega često bivaju zatrpani na Vlašiću, ali Augustinović nije imao takvih problema. Poštedjeli su ga i vukovi koji su nemilosrdni prema stoci.
"Dešavale su se nesreće da su čobanima vukovi poklali ovce, ali ja imam pse čuvare koji se brinu za moje stado, tako da nikada nisam imao takvih problema. Snijeg je uvijek problem jer nikada ne znamo kada će pasti na Vlašiću. Nekada padne u rano proljeće ili kao prije nekoliko godina u maju, a nekada padne u oktobru i zadrži se do kraja zime. Bilo je situacija da snijeg zamete puteve i da čobani sa stokom ne mogu sići u niža područja, ali sve se dobro završi", dodao je Augustinović.
Iako voli posao koji radi, Augustinović ističe da nije siguran da će neko iz porodice preuzeti njegovu obavezu prema ovcama, dodavši da mlađi naraštaji ne vole i ne žele da se bave stočarstvom.
Izrazio je nadu da će zima biti blaga te da će se ovce ojanjiti bez problema kako bi tokom godine i ugodnih temperatura od što većeg broja ovaca dobivao mlijeko za proizvodnju mliječnih proizvoda.
Utjecaj duhanskog dima na odjeću i čulo okusa: Šta su otkrili Stankica Stojanović i Eldar Resić
