Vizija Sarajeva iz 1986. godine: Centralni park na Ilidži i proširenje pješačke zone u centru grada

• Novo Sarajevo 98.700;
• Novi Grad 105.760
• Ilidža 57.730;
• Vogošća 18.290.

Pretpostavljeno je da će do 2015. u navedenom području biti 527.630 stanovnika. Ratne, poteškoće poslije rata i druge okolnosti su doprinijele da broj bude dosta manji od projiciranog. Poređenja radi:

• Pretpostavka je bila da će Stari Grad 2015. imati 60.000 stanovnika, a prema popisu stanovništva iz 2013. imao je 36.796 stanovnika;

• Pretpostavka je bila da će Centar imati 87.200 stanovnika, a prema popisu stanovništva iz 2013. imao je 55.181;

• Pretpostavka je bila da će Novo Sarajevo imati 186.300 stanovnika, a prema popisu stanovništva iz 2013. imao je 64.814;

• Pretpostavka je bila da će Novi Grad imati 134.000 stanovnika, a prema popisu stanovništva iz 2013. imao je 118.553;

• Pretpostavka je bila da će Ilidža imati 102.830 stanovnika, a prema popisu stanovništva iz 2013. imala je 66.730;

• Pretpostavka je bila da će Vogošća imati 37.300 stanovnika, a prema popisu stanovništva iz 2013. imala je 26.343.

Centralni gradski park na Ilidži

Planom su tretirani broj stambenih jednica, javnih građevina i infrastrukture poput škola, javnih površina poput parkova, park-šuma i prostora za rekreaciju, privrednih djelatnosti, kulture i sporta.

Pa je tako na Ilidži, na sastavu rijeka Bosne, Željeznice i Zujevine, planirana gradnja centralnog gradskog parka "Sastavci", koji se trebao prostirati na 167 hektara. Isključivo parkovske površine su trebale biti u mjestima Betanija, Crni Vrh, dio Stupa i Vraca.

Planom je Sarajevo prepoznato kao grad vrlo pogodan za pravljenje park-šuma.

"Za razliku od mnogih gradova kod kojih su park-šume formirane oko grada, za sarajevsko urbano područje je karakteristično da postojeći fragmenti šumskih površina idu do samog užeg urbanog područja te su praktično obuhvaćeni ovim velikim sistemima organizovanog zelenila i nalaze se u samom gradskom tkivu", obrazloženo je i kao prostor pogodan za park-šume navedeni su Hum i Mojmilo.

Tramvajem od Ilidže, Dobrinje, Hrasnice i Vogošće

Zamišljeno je da tramvajski i trolejbuski prijevoz u potpunosti budu osnova javnog gradskog saobraćaja u urbanom području, a autobuski prijevoz da bude osnova za gradska i prigradska područja. Između ostalog, naglašena je potreba za znatnim poboljšanjem tramvajskog prijevoza.

"Sistem javnog gradskog saobraćaja sastoji se od 39,8 kilometara tramvajskih trasa s terminalima na Ilidži, Hrasnici, Nedžarićima, Čengić Vili, Željezničkoj stanici, Dobrinji i Vogošći, trolejbuskog saobraćaja od 44 kilometra trasa s terminalima na Dobrinji, Trgu 6. aprila, Otoci, Rajlovcu i Pionirskoj dolini, međugradskog i prigradskog autobuskog saobraćaja kao osnovnog vida regionalnog prijevoza sa 73 kilometra s terminalima u Saobraćajnom centru, Palama, Hadžićima i Ilijašu, gradskog saobraćaja sa 77,9 kilometara trasa i kombibus saobraćaja sa 40 kilometara s terminalima na mjestima kontakata s tramvajskim i trolejbuskim linijama", objašnjeno je.

Čak je izračunato vrijeme potrebno za kretanje različitim prijevoznim sredstvima, tj. na različite načine, kao i vrijeme čekanja vozila javnog prijevoza i vrijeme presjedanja:

• Vrijeme vožnje tramvajem povećalo bi se za 56,97 posto;

• Vrijeme vožnje trolejbusom (u odnosu na autobuse koji su njima zamijenjeni) smanjilo bi se za 8,9 posto;

• Vrijeme vožnje autobusom povećalo bi se za 0,8 posto;

• Vrijeme vožnje prigradskim autobusom smanjilo bi se za 60,63 posto;

• Vrijeme čekanja na sredstvo javnog prijevoza na prvoj stanici smanjilo bi se za 20,44 posto;

• Vrijeme presjedanja smanjilo bi se za 15,76 posto;

• Broj presjedanja povećao bi se sa 1,55 na 1,96 puta;

• Ukupno srednje vrijeme putovanja za jedinstveni sistem javnog gradskog saobraćaja smanjilo bi se za 36,35 posto.

Proširenje pješačke zone u centru grada i biciklističke staze

Plan iz 1986. je podrazumijevao i proširenje pješačke zone koja bi zahvatila prostor od ulice Maršala Tita do Obale i završila se na području Narodnog pozorišta, s mogućnošću proširenja prema Koševskom potoku. Također je istaknuta gradnja biciklističkih staza širom grada.

Među razlozima zašto mnogo toga iz urbanističkog plana Sarajeva za period od 1986. do 2015. nije ostvareno jeste potpuna promjena državnog ustroja 1995. godine.

Do tada je grad bio jedna administrativna cijelina kojom su upravljali gradonačelnik i Gradsko vijeće. Od završetka rata u njemu upravlja devet načelnika općina, kantonalna vlast i djelomično gradska vlast.

Posljedica toga jeste da se Sarajevo ne razvija kao jedinstven urbanistički prostor. Općine najviše, a nešto manje kanton odlučuju o njegovom razvoju.

Zbog toga neki pozivaju na promjene kojima će Sarajevo imati status grad-kanton, kao što Zagreb ima status grad-županija, a sve u cilju da se njime upravlja centralizovanije, učinkovitije i uravnoteženije.