U ostalom dijelu prvostepena presuda je ostala nepromijenjena.
Prvostepenom presudom od 11. maja 2015. godine, optuženi Racković je oglašen krivim da je radnjama opisanim u izreci presude počinio krivično djelo zločini protiv čovječnosti pa ga je prvostepeni sud za to krivično djelo osudio na kaznu zatvora u trajanju od 12 godina.
Istom presudom, optuženi Racković oslobođen je od optužbe da je radnjama opisanim u oslobađajućem dijelu izreke počinio krivično djelo zločini protiv čovječnosti, (progon) zatvaranjem ili drugim teškim oduzimanjem fizičke slobode suprotno osnovnim pravilima međunarodnog prava i drugim nečovječnim djelima.
Protiv presude žalbe su blagovremeno izjavili Tužilaštvo BiH, kao i branilac optuženog.
Tužilaštvo je žalbu izjavilo zbog odluke o krivičnopravnoj sankciji, dok je branilac optuženog žalbu izjavio zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, povrede krivičnog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o krivičnopravnoj sankciji i imovinskopravnom zahtjevu, povrede člana II/3 E Ustava BiH, te povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Apelaciono vijeće je 8. februara održalo javnu sjednicu na kojoj su Tužilaštvo BiH i odbrana ostali u cjelosti kod navoda iz pismeno podnesenih žalbi.
Nakon što je ispitalo pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda, Apelaciono vijeće je donijelo odluku.