Višegrad: Tri hiljade ruža za tri hiljade ubijenih Bošnjaka
Godišnjicu zločina obilježili su najbliži članovi porodica, poručujući da kosti njihovih najbližih još nisu pronađene isto kao što nisu procesuirani ratni zločinci odgovorni za ubijanja u Višegradu kobne 1992. godine.
Od maja do septembra 1992. godine u ovom gradu je ubijeno tri hiljade Bošnjaka, ističu u Udruženju "Višegrad 92". Među njima je i Omer Šeta koji je odveden iz svog doma i od tada do danas mu se gubi svaki trag.
"Sutra će biti 24 godine od kada je nestao moj brat Omer ovdje u Višegradu. Nikad do danas ga nismo pronašli. Tuga i bol ostat će vječno. Niko da kaže gdje je, mada mnogi znaju. Nije samo moj brat nestao, mnogi su. Njega je odveo Milan Lukić, njega i braću Kurspahiće. Imaju živi svjedoci koji su to gledali a iza njega je evo ostala supruga i dva sina", priča sa suzama Bahra Neretlić, sestra ubijenog Omera Šete.
Teška su i bolna sjećanja koja Višegrađani dijele danas na ćupriji. Safet Avdić iz Veljeg Luga izgubio je suprugu i 27 članova bliže porodice.
"Izgubio sam suprugu i još 27 iz familije Avdići, za dvije semdice. Svake godine sam ovdje, niti jedno tijelo nije ekshumirano. Teško je preživljavati ovo, kao da je bilo jučer. Mladi su otišli odavde, vani su ili u Federaciji, rijetki su povratnici, stariji uglavnom dođu, ko dobije donaciju ali teško je i to. Treba apelovati na bošnjački narod da se vraćaju ovdje, da izađu i da glasaju jer ako ne glasamo ovdje i ne ostvarimo svoja prava mi nemamo šta tražiti u ovom gradu", poručuje Safet Avdić.
Behija Veljan, supruga ubijenog Ismeta Veljana iz svoje kuće na Bikavcu gledala je kako ubijaju na ćupriji.
"Muž mi je Ismet Veljan bio među prvima u SDA stranci kad je Užički korpus došao, oni su držali straže, bio je peti među 50 njih.Odveli su ga i ubili. Prva grobnica koja je otkrivena u Kurtalićima mislim 2000 godine našli smo ga, nije imao glave samo tijelo. Bio je zakopan na mezarju u Stražištu kao neidentifikovan, kasnije sam ja apelovala da se ekshumiraju tijela i utvrdi identitet. Sve mi je pobijeno na Bikavcu, a danas mi je gore ovdje doći nego na Stražište. Jer ja sam sa svoje kuće na Bikavcu gledala svaki dan kako dovode na most, ubijaju i bacaju s jedne i s druge strane, bila sam očevidac. Ovo je krvava Drina, krvavi Višegrad, sve je ovo krvavo", kaže Behija Veljan.
Iako je najodgovorniji za ratne zločine u Višegradu, Milan Lukić, pravosnažno osuđen na doživotnu robiju, porodice ubijenih nisu zadovoljne sa procesuiranjem ostalih učesnika u zločinima na području Višegrada.
"Tužno je govoriti o emocijama jer nema nijedne osobe koja nije nekog izgubila na ovom mostu. Ovo cijeli svijet zna, šta je ovaj most, ova ćuprija, Drina je najveća grobnica na svijetu. Ne možemo biti zadovoljni procesuiranjem ratnih zločinaca jer i dok mi ovo obilježavamo oni šetaju slobodno", kaže Hedija Kasapović, predsjednica Udruženja "Višegrad '92" .
Dodaje da 24 godine nakon zločina u Višegradu porodice tragaju za posmrtnim ostacima više od hiljadu ubijenih.
