Tih, vedar i dobar. Tri riječi za Ekrema. Imao je sposobnost da se u njegovom društvu osjećate opušteno, a na rastanku sa sobom ponesete dozu vedrine i misao kako će sve biti dobro.
Mirnoća kojom je pričao o hodu po ivici između života i smrti jednostavno je razoružavala i niste mogli ne pomisliti kako su ustvari vaši problemi nevjerovatno mali te da nemate apsolutno nikakvog opravdanja za lamentiranje nad bilo čim.
Lakoća postojanja je bila tu, pored vas i niste je mogli ignorisati. Upravo po tome se izdvajao od novinarske scene u zemlji. Nije bio žrtva frustracije, novca, rata, politike, urednika ili gazde već novinar s misijom, kredibilitetom i odgovornošću.
Njegov sofisticirani pristup najtežim temama i sagovornicima zaintrigirao me je jedne prilike u Doboju, nakon intervjua sa Jovom Vukeljićem, predsjednikom Ravnogorskog pokreta za cijeli svijet. Pita Jovo znam li Ekrema. Kažem znam, kolega mi je. E puno ćeš mi ga pozdraviti, svaka mu čast, radio je intervju i prenio sve kako sam rekao.
Novinarska scena od koje se izdvajao uglavnom pada na pitanju - kako zadržati profesionalni integritet i ispoštovati etiku ako vam je druga strana u priči fašista, u zemlji gdje je fašizam legan a antifašizam nepopularan? Ekrem nije balansirao između fašizma i antifašizma. Rekao bi sve što treba da se kaže, ne vrijeđajući nikoga i pametnome bi bilo dosta. Sa svojom majstorskom lakoćom igrao se po ivici kojom hodaju samo najposvećeniji novinari i novinarke - bez sujete, u službi dobrih ljudi, neumoran u odbrani civilizacijskih vrijednosti okružen mentalitetom koji o civilizaciji i nema baš neko mišljenje.
Ko je htio, imao je od njega šta naučiti. I privatno i profesionalno. Meni se najviše sviđa lekcija koja kaže - da bi bio dobar novinar, moraš biti dobar čovjek.
Helem Nejse predstavio četvrti album: 15 novih pjesama s cijelim spektrom muzičkih žanrova
