Pitali smo
0

Mogu li vatreni navijači biti objektivni sportski novinari?

Piše: Adisa Pobrić
Objektivno izvještavanje se uči godinama, složili su se naši sagovornici - sportski novinari sa kojima smo razgovarali o iskustvima stečenim u toku karijere. Malo je onih koji su od samog početka bili u stanju nepristrasno izvještavati, posebno sa sarajevskih derbija, ali tvrde da danas kao profesionalci nemaju problem sa razdvajanjem emocija od posla.

Kako "zbuniti" javnost

Mirza Kolar, novinar TVSA, ne krije da ga nerviraju pojedinci koji se pri prenosima utakmica očigledno stavljaju na stranu ekipe koja im je draža, iako ih ne želi imenovati. U prenosima gradskih derbija znao je "zavarati" gledaoce, pa su ga optuživali da je pristrasan prema klubu za koji uopšte ne navija.

"Stari vuk" u ovoj profesiji, Sabahudin Topalbećirević, otkrio nam je da mu je u početku karijere bilo vrlo teško biti objektivan, jer je bio neiskusan.

"S godinama sam shvatio da trebam ostaviti svoje navijačko opredjeljenje po strani i mislim da sam bio objektivan. Komentarisao sam sarajevske derbije i jedni su me pitali navijam li za Željezničar, a drugi navijam li za Sarajevo", prisjeća se popularni Baho i otkriva da mu je jedna od najtežih utakmica bilo finale play-offa između dva ta dva kluba.

"Ipak, morao sam za nekoga navijati prije nego što sam se počeo baviti ovim poslom. Trudio sam se da budem realan", izjavio je Baho i dodao da je učio od starijih kolega, Sušeca, Delića i drugih.

Emocije mogu koristiti poslu novinara

Njegov mladi kolega Džan Šebić sa TV1 ističe da mu je objektivnost prvi kriterij u izvještavanju, a odmah potom i što kompletnija i sadržajnija informacija sa sportskog događaja.

Šebić smatra da to što jedan novinar simpatiše neki klub(ove) treba da mu posluži kao prednost, a ne mana, jer raspolaže većim brojem informacija i detalja koji možda i nisu poznati široj javnosti i upravo i to, poručuje Džan, treba doći do izražaja.

Da je to recept koji i sam slijedi kazao nam je novinar Oslobođenja Jasmin Ligata, koji je sedam godina proveo kao fudbaler Željezničara, ali, kako kaže, nikad ne bi dopustio da mu simpatisanje tog kluba negativno utječe na posao.

"Zapravo, moje dugogodišnje novinarsko iskustvo govori drugačije", izjavio je Ligata za naš portal. "Mnogi navijači Željezničara nakon mog pisanja smatrali su kako zapravo navijam za neki drugi klub, s obzirom na to da sam često pisao kritičke osvrte na račun igre, na račun predsjednika i na (ne)rad uprave tima sa Grbavice. S obzirom na to da sam navijač Željezničara, mnogo sam više kritički nastrojen, jer mi je stalo da taj klub izgleda bolje, jače od ostalih. Dakle, moje navijanje je, prije svega, privatna stvar i, naravno, to što navijam za Željezničar ne znači da mrzim Sarajevo ili neki drugi klub."

Kad počne pisati izvještaj, novinar mora "pokriti srce"

Još jedan bivši fudbaler, a sada glavni i odgovorni urednik SCSporta i kolumnista našeg portala, Bakir Tiro, objašnjava: "Kad si direktno u svlačionici, drugačije se odnosiš prema tome, emocije istrošiš unutra." Ipak, dodaje da poznaje više novinara, strastvenih navijača Sarajeva i Željezničara, koji su u svojim tekstovima apsolutno objektivni.

Kolega Vedran Radenović iz Nezavisnih novina kaže da mu emocije nikad nisu utjecale na rad, upravo zato što nije vatreni navijač.

"Nemam ništa protiv da neko sa tribina daje određenu podršku svom klubu i izrazi svoje emocije navijanjem, ali u trenutku kada izađe sa stadiona ili sportske dvorane i počne pisati svoj izvještaj, on u tom trenutku smije biti isključivo novinar ili izvještač, koji će svoj posao odraditi maksimalno nepristrasno, profesionalno, poštujući kodekse naše profesije", istakao je Radenović.

Prenosi utakmica reprezentacije s puno adrenalina

Ljubimac bh. publike, Marjan Mijajlović, žali što nije imao priliku prenositi sarajevski derbi, a siguran je da bi to učinio korektno, iako je navijač jednog sarajevskog kluba. Na pitanje o prenosima susreta koje igra reprezentacija BiH, odgovara: "To je druga priča! Prenose državnog fudbalskog tima radim sa mnogo emocija i adrenalina. U takvim situacijama spontano izgovorim neke riječi. Recimo, jednom prilikom naše igrače iz Bundeslige nazvao sam 'zmajevima', što je kasnije i opšte prihvaćeno."

Sa posebnim žarom mečeve "zmajeva" prati i Baho, te objašnjava da su mu to i najdraže utakmice.

"Živimo u državi u kojoj i kada navijaš za nju dobijaš kritike za to, ali je poznato da sam veliki patriota i da sam sa posebnim žarom radio prenose", riječi su Topalbećirevića.

"Novinari nisu ti koji stvaraju euforiju"

Kolega Tiro se posebno želio osvrnuti na česte optužbe upućene novinarima da kreiraju euforiju, koja nakon neuspjeha rezultuje kolektivnim razočarenjem i otpisivanjem.

"Novinari ne stvaraju euforiju, to rade igrači, treneri, ljudi iznutra. Naprimjer, uoči okršaja s Francuzima, u okviru kvalifikacija, igrači su govorili kako Francuzi nisu nepobjedivi, a uoči početka kvalifikacija iz stručnog štaba su poručivali kako se ne treba zadovoljiti drugim mjestom u grupi", ističe Tiro i dodaje da nikad nije uputio kritiku bez argumenata.

Na kraju je Šebić poručio kako ne treba stvarati neutemeljeni optimizam, ali i da ne smije biti mjesta kolektivnoj depresiji u slučaju neuspjeha: "Kao i u ostalim sferama života, tako i u sportu, život ipak ide dalje i ne bi smjelo biti prevelikog razočarenja bilo kakve vrste. Eventualni neuspjeh treba da potakne na novi napor u postizanju budućih pozitivnih rezultata".

Zaključak naših kratkih razgovora s kolegama sažet je u izjavi novinara Oslobođenja, koji kaže: "I novinari su ljudi koji imaju pravo navijati za koga hoće, ali to ne smije utjecati na njihov posao. Ukoliko znate razdvojiti emocije od posla, onda je zaista nebitno ko za koga navija."