Uskršnja poruka fra Željka Nikolića: Sve naše patnje imaju smisao, pa i smrt

Pandemija koronavirusa, nažalost, u proteklih godinu dana ispraznila je u većoj mjeri sve vjerske objekte, broj vjernika je znatno manji u crkvama, a obredi su reducirani kako bi se ispštovao policijski sat i sve ono što epidemiološke mjere nalažu.

"Korona nas je natjerala da se pomalo udaljimo jedni od drugih, ali to ne utječe na smisao slavljenja Uskrsa. Jednostavno, nalazimo se u novim okolnostima, u kojima moramo živjeti i raditi kako je to dozvoljeno", nastavlja Nikolić.

Prilika za lično preispitivanje

Nesretna vremena koja su nas zadesila, ali i dovela u poziciju određene vrste osamljenosti od drugih u cilju očuvanja zdravlja, prilika su i da preispitamo svoj način djelovanja na ovom svijetu.

"Svaki čovjek, posebno vjernik, bi trebao preispitivati svoje djelovanje u civilnom društvu, ali i u svom vjerničkom djelovanju. Stoga, veliki blagdan je prilika da čovjek zastane, razmisli o onome što radi i u kojem smjeru ide njegov život, a Uskrs na jedan poseban način jeste takav trenutak", dodaje Nikolić.

Na Uskrs se prethodnih godina posebno ukazivalo na značaj pomoći starim i iznemoglim osobama, a Nikolić danas navodi da je od velike važnosti pružiti potporu svima onima koji su se našli u nevolji zbog pandemije.

"Pandemija sve nas stavlja na jednu veliku kušnju, a ona će nam možda najbolje pokazati koliko smo mi u stvari praktični vjernici. Često se zna desiti da ljudi žive jedni pored drugih, a da se ne poznaju, posebno u gradovima u kojima mi živimo. Sada smo svi na kušnji da pomognemo jedni drugima, osluškujući potrebe čovjeka koji je pored nas. Starija populacija koja se sada ne kreće, pomalo je zaboravljena i uistinu njima je potrebna naša pomoć sa svih strana", naglašava tuzlanski gvardijan.

Centralna poruka uskršnjih događanja, oživljena i uprisutnjena danas u Bosni i Hercegovini i Tuzli, prema riječima našeg sagovornika, mogla bi se svesti na nekoliko, biblijski i vjernički gledano, provocirajućih izričaja.

Kako Nikolić kaže, ponajprije, traumatično iskustvo Isusovih učenika i učenica, a koji su poslije tragedije Velikoga petka izgubili svaku nadu da će "riječi i djela" njihovog učitelja Isusa promijeniti svijet i odnose u njemu, pretvorilo se u oslobađajući doživljaj njihovog života i svijeta.

"Traumatično iskustvo Isusovih učenika i učenica danas, ovdje, u BiH i našemu gradu, potrebno je takve vjere, takvoga susreta i uvjerenja da je Isus živ i da želi ozdraviti i osloboditi naše živote od svih okova straha i robovanja, pa i straha od COVID-19", nastavlja Nikolić.

Prema njegovim riječima, čovjeka u našem mnogostruko podijeljenom i nefukcionalnom društvu sapinju i zarobljavaju nedosljedne i neodgovorne nacionalne, zdravstvene i ine politike i političari, nerijetko njima servilne religijske institucije i službenici, nepravedni i anakroni državni ustroj, neracionalni i nepravedni ekonomski poredak, sveopća korupcija i strukturalna nepravda, iseljavanje i usidrenje besperspektivnosti i beznađa u sve pore našega života.

Kako nam je kazao, obaveza je kršćanina, s iskustvom 'živoga učitelja', nikad ne prestati vjerovati da se iz svih nabrojenih okova našeg zajedničkog života može zakoračiti u novi, drukčiji i pravedniji, Isusov i Božiji svijet.

"Nadalje, sjećanje na Isusovu, Božiju patnju i solidarnost s čovjekom u njegovim patnjama otvara mogućnost stvaranja nove paradigme međusobne solidarnosti u patnji sa svakim čovjekom na svijetu, posebno sa onima koji pate i umiru zbog koronavirusa, ali i sa patnjom pojedinaca i naroda u našem mikroprostoru, gdje se od patnji i stradanja 'mojih' prave različite redovno nacionalno-religiozno određene ideologije, koje 'drugog' isključuju iz vida. Stvara se 'mitologija vlastitog stradanja', a iz nje onda i mržnja prema drugome, koji je redovno kod nas u BiH druge nacionalnosti ili drukčije vjerničke orijentacije", smatra Nikolić.

Razbijanje iluzija

Uskrs, koji unutar kršćanskog razumijevanja označava osmišljavanje patnje, kako Nikolić kaže, trebao bi barem onima koji vjeruju u Isusa raspetog i uskrsnulog razbiti iluzije o nevinosti i čistoći vlastitih kolektivnih mitologija o ispravnosti "mojih" nasuprot "izopačenosti i krivnji" drugih.

"Ova poruka Uskrsa je ključna i može biti ozdravljujuća za reintegraciju i toliko pominjano pomirenje međusobno isključivih i posvađanih etničkih i religijskih zajednica u Bosni i Hercegovini. Na taj način uskrsno događanje izlazi iz strogo konfesionalnih granica kršćanstva i postaje, ako ništa više, vapaj za prepoznavanje te i takve božanske 'solidarnosti u patnji' koja je potrebna i nužna u komponiranju našeg zajedničkoga života u ovoj zemlji", smatra Nikolić.

Kao član franjevačke zajednice, propovjednik teologije pomirenja Franje iz Asiza, kao brat koji poruku oslobađanja, otkupljenja i ozdravljenja čovjeka i svijeta vidi u Učitelju iz Nazareta, koji je i sad živ među nama, svim ljudima, posebno kršćanima Tuzle i Bosne i Hercegovine, poželio je sretan i blagoslovljen Uskrs.

Naš razgovor je završio uz poruke da Bog, koji je u uskrslome Isusu Kristu svijetu iznova dao nadu u pobjedu dobra, mira, solidarnosti, ljubavi, zdravlja, poštenja i zajedničkoga života, u živote vjernika izlije svoj blagoslov.