Vijeće je zatim razdvojilo mandat tužiteljstva Međunarodnog suda za zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji od Međunarodnog kaznenog suda za Ruandu te pozvalo zemlje bivše Jugoslavije da uhite optuženike za ratne zločine koji se još nalaze na slobodi.
Ovom se rezolucijom zahtijeva i okončanje svih istraga do kraja 2004. godine. Glavna tužiteljica haaškoga Tribunala Carla del Ponte, trebala bi i dalje ostati na tom mjestu za suđenja s područja bivše Jugoslavije, dok će ruandanski slučajevi dobiti novog glavnog tužitelja.
Vijeće sigurnosti je pozvalo sve države, a osobito Srbiju i Crnu Goru, Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu te Republiku Srpsku unutar BiH "…da ojačaju suradnju s haaškim sudom kako bi se Radovan Karadžić i Ratko Mladić, kao i Ante Gotovina i svi drugi optuženici priveli pravdi. Isto se tako, pozivaju i drugi optuženici za ratne zločine, koji su na slobodi, da se predaju sudu u den Haagu…”
Rezolucijom se, zemlje članice UN-a, pozivaju da razmotre mjere protiv "pojedinaca i skupina ili organizacija koji pomažu optuženicima koji su na slobodi da nastave izbjegavati pravdu" uključujući ograničavanje putovanja i zamrzavanje njihove imovine.
Vijeće sigurnosti u rezoluciji, pozivajući zemlje bivše Jugoslavije na suradnju sa haaškim sudom, ni na koji način ne spominje moguće uvođenje sankcija bilo kojoj zemlji zbog nesuradnje.
