Umanjenje budžeta je finalni čin razaranja osnovnih vrijednosti

Usvajanje ovakvog budžeta bio bi "finalni čin razaranja osnovnih vrijednosti bh. zajednice", stoji u pismu koje su potpisali Safet Zec, Affan Ramić, Mehmed Zaimović, Sulejman Bosto, Gradimir Gojer, Dino Mustafić, Aleš Kurt, Enver Hadžiomerspahić, Suada Kapić, Danis Tanović, Jasmila Žbanić, Ibrahim Spahić, Nihad Kreševljaković, Amra Zulfikarpašić, Elma Tataragić, Amra Bakšić-Čamo, Jasna Diklić, Amila Bakšić, Ermin Bravo, Selma Spahić i brojni drugi umjetnici i kulturni radnici.

Pismo sa više od 70 potpisa upućeno je poslanicima pred početak današnje sjednice Skupštine Kantona Sarajevo, a mi ga prenosimo u cjelosti:

"Ne postoji nijedna država u Evropi u kojoj je kulturna politika važnija nego u BiH. U razaranju ove zemlje, orgijanju rata najčešće su se koristili kulturni razlozi – argumenti da se podijelimo i da se okrenu različite etničke grupe jedna protiv drugih. Za posljedicu toga imamo razorenu zemlju, podijeljenu, uništen kulturni i socijalni kapital, kulturno-historijsko nasljeđe devastirano i napušteno, vrijednosne i profesionalne standarde degradirane. Političari koji upravljaju našom zemljom, našim životima i našim novcem više i ne kriju svoje fundamentalno nerazumijevanje važnosti kulturne baštine i kulturnog stvaralaštva za identitet, opstanak država i naroda u savremenom svijetu. Civilizovana društva instrumentiziraju kulturu za potrebe izgradnje i reprezentacije nacionalnog identiteta, stavljaju u funkciju vanjske politike, otvaraju ekonomski aspekt kulture kao kreativne industrije i kulturnog turizma, preko kulturnih projekata ulaze novci, strane investicije i zapošljava se radna snaga. Kultura može ponovo zbližiti ljude, okupiti ih oko zajedničkih ideja i programa i poboljšati njihovo razumijevanje.

Nažalost, živimo u vremenu kada ime naše zemlje ispunjava stranice svjetskih i domaćih medija uglavnom po crnilu, korupciji, kriminalu, nesposobnosti... Porazna je činjenica da se djelovanjem neodgovorne politike, u tako kratkom vremenskom roku, slika ponosnih ljudi koji su branili najsvetije vrijednosti slobode i prava na različitosti pretvorila u sliku 'pustog prostora' bez nade i duhovnih sadržaja, gdje se kultura doživljava kao luksuz i trošak, a ne kao kulturna i kreativna industrija.

Uspjesi naših kulturnih radnika i umjetnika nisu nikakav eksces već kontinuirana prisutnost na svjetskoj sceni i podjednako je intenzivna od 1992. godine do današnjih dana.

Upravo zbog toga porazna je, uznemiravajuća i zabrinjavajuća činjenica da se upravo ta oblast sankcionira na neshvatljiv način u Nacrtu budžeta Kantona Sarajevo sa umanjenjem od 1.500.000 KM, čime se i onako egzistencijalni i programski minimum dovodi u pitanje. Nijedna druga društvena grana nema takvu medijsku i stručnu recepciju kao što to ima oblast KULTURE i UMJETNOSTI. Krajnje je neumjesno i neodrživo reducirati budžet programskih sadržaja kulturnim institucijama koji čine tradiciju i historiju grada, čiji programi (predstave, koncerti, izložbe, promocije, festivali) posjeti na desetine hiljada domaće i strane publike, koji kreiraju pozitivnu atmosferu i daju našoj sredini makar na kratko 'image' evropske metropole. Imamo razloga sumnjati da ovakva politika nije rezultat samo nesposobnosti pojedinaca zaposlenih u svakako prevelikoj i nefunkcionalnoj administraciji, to nije samo birokratska finesa, već suštinsko nerazumijevanje i nepoznavanje vrijednosti modernog društva.