U zatvoru Kula u Istočnom Sarajevu trenutno se nalazi 21 žena, iza rešetaka najčešće završavaju zbog ubistva
"Statistika se ne mijenja, i ranije je najviše žena osuđivano zbog ubistva, jedna trećina do jedne polovine njih. Različiti su motivi zbog koji su počinile to krivično djelo, obično je motiv zlostavljanje, ali zlostavljač nije nužno suprug", kazala je za Klix.ba Jelena Elez-Simović, rukovoditeljica Odjeljenja za žene u KPZ-u Kula.
Ovdje su na svijet dolazile i bebe. Rađale su se u bolnici, a zatim su se zajedno s majkom vraćale iza rešetaka. I nije neki život za novorođenče, ali bebi je najvažnije da je s majkom i da joj ništa ne nedostaje, a niko ne mora znati gdje je rođena.
"Beba i majka borave u posebnoj prostoriji u sklopu koje se nalazi kupatilo. Beba nema nikakav kontakt s drugim osuđenicama, a mi joj osiguravamo hranu, pelene i sve što je potrebno. Do sada je s majkom mogla biti godinu dana, ali boravak bi se trebao produžiti na dvije godine. Nakon toga beba ide drugom roditelju ili centru za socijalni rad i u dokumentima se ne navodi gdje je rođena", kaže Elez-Simović.
Nakon bebinog odlaska majka nastavlja život s drugim osuđenicama, a zavod nastoji održati sponu između nje i djeteta.
"Zatvor im najteže pada ako su majke, lakše preguraju one koje nemaju djecu. Izlazimo im ususret tako što im, u skladu sa zakonom, odobravamo duže posjete i vanzavodske pogodnosti kako bi se održala povezanost", navodi Veselka Sladoje-Badnjar, vaspitačica u Odjeljenju za žene.
Žene su rijetko povratnice u činjenju krivičnih djela, resocijalizacija ima značajan utjecaj
U KPZ-u Kula trenutno borave četiri povratnice u činjenju krivičnih djela. Žene, ističu iz Uprave, nisu sklone recidivizmu kao muškarci.
"Trenutno imamo četiri povratnice, ali žene se rijetko vraćaju krivičnim djelima. Recidiv kod žena se često odnosi na krivična djela povezana s drogom, to su obično ovisnice. Ili su u pitanju krađe koje izvršavaju jer su uslovljene socijalnom situacijom ili ovisnošću", kaže Jelena Elez-Simović.
Izbjegavanju lošeg puta dobrim dijelom doprinosi i resocijalizacija koja im je omogućena u zatvoru, a koja je dobrovoljna. Osim mogućnosti da se bave sportskim aktivnostima i učestvuju u raznim sekcijama, vaspitači ih pokušavaju animirati za obavljanje raznih poslova.
"Imamo mlade žene koje nikad nisu došle u kontakt sa zemljom, a ovdje nauče kako se obrađuje zemlja, kako se sadi paradajz i nauče da će od svog rada dobiti plodove. Kad su praznici dobiju bogatiji ručak, pripreme program, pišu literarne radove. Na odjeljenju prave kolače, časte druge. Trudimo se da ih kroz sitnice oslobodimo osjećaja zatvorskog života. Imali smo osuđenika koji je završio kuharski zanat, u zatvoru se stručno osposobio i dobili smo informaciju da sada radi kao kuhar u hotelu", priča nam Veselka Sladoje-Badnjar.
Sve osuđenice koje su radno raspoređene primaju novčanu naknadu za posao. U zavisnosti od koeficijenta i broja radnih sati, mjesečno dobiju od 70 do 80 KM. One koje se ističu mogu dobiti i novčanu nagradu ili odlazak kući za vikend. Na taj način im se pokazuje da se rad i dobro ponašanje isplate.
Iza rešetaka otkriju svoju umjetničku stranu putem koje izražavaju osjećaje
Teško ih je animirati za aktivnosti koje nisu plaćene, ali oni koji svakodnevno rade s njima ističu da ih treba ohrabriti i dati im priliku da pokažu šta znaju. Jedne znaju slikati, druge pisati, treće šiti, ali najpopularnija sekcija među osuđenicama je dramsko-recitatorsko-folklorno-pozorišna sekcija, kako ju je nazvao Branko Pjević, vaspitač za slobodne aktivnosti, religijska pitanja i kulturno-prosvjetni rad. Ona im pruža priliku da izraze svoje osjećaje.
"Od odbačenih predmeta prave funkcionalne i estetske predmete, ali nam nedostaje izložbeni prostor. Posjećujemo izložbe i prdstavljamo svoje predmete na izložbama. Imali smo i humanitarne akcije, radili smo pletivo za Zavod za zaštitu ženske djece i omladine u Višegradu. Zatvorenica koja je imala dugu kosu ošišala se kako bi je donirala za djecu koja su zbog bolesti ostala bez kose. Najteže je animirati ljude, jer i u svakodnevnom životu bježimo od takvih aktivnosti, bježimo od čitanja. Ovdje imamo biblioteku od 4.000 naslova, neke žene čitaju da im prođe vrijeme, druge samo da bi pred ostalim osuđenicama stvorile sliku da čitaju i da dolaze iz čitalačke porodice", kaže Pjević.
Osim što nisu povratnice, nisu ni nasilne. Ipak, priznaju u Zavodu, ima žena s problemom agresivnosti, ali obično je verbalno ispoljavaju. Uglavnom su druželjubive, a prijateljstva koja sklope iza rešetaka najčešće prestaju onog trenutka kada se vrate na slobodu.
Utjecaj duhanskog dima na odjeću i čulo okusa: Šta su otkrili Stankica Stojanović i Eldar Resić
