U potrazi za Snješkom Bijelićem u Sarajevu

Prošetali smo užim jezgrom Sarajeva u potrazi za Snješkom Bijelićem, koji je sa ulica nestao, baš kao što je nestao i Djed Mraz iz vrtića. Za Djeda Mraza znamo ko ga je otjerao, ali ne znamo ko je otjerao Snješka Bijelića. Prolazimo kroz parkove pa preko nekoliko igrališta i, osim ugaženog snijega, ne nalazimo nikakve tragove zimskih radosti. Na igralištu na mjestu bivše Hastahane nalazimo ostatke srušenog Snješka iza kojeg je ostala samo drška od metle.

U Velikom parku nalazimo tragove sankanja, ponadali se da bi tu negdje mogao biti i Snješko, ali od njega ni traga ni glasa. Dalje smo prošli kroz park iza "Brasila", pa "presjekli" prema Trgu Oslobođenja-Alije Izetbegovića gdje ga također nije bilo.

Park u ulici Branilaca Sarajeva pretvoren je u parking, tako da tu niko nije ni mogao napraviti Snješka, a u parku u Ulici Hamdije Kreševljakovića smo našli samo golubove.

U parku At Mejdan našli smo prazne boce od piva, ali oni koji su ga konzumirali očito nisu dobili inspiraciju za Snješka.

Kada smo počeli gubiti svaku nadu, Snješka smo našli u blizini Njemačke ambasade, ispred reda kafića. Napravili su ga vjerovatno konobari i posjetitelji. S cigaretom u ustima, fišekom od novina na glavi i slamkama umjesto ruku. Iza njega je još jedan nedovršen Snješko, ali nakon duge potrage i to je nešto. Znači, zimskog duha još uvijek ima među starijima, a djeca Snješka mogu napraviti i u "flashu" na kompjuteru.