U Mostaru obilježena 30. godišnjica pogibije italijanskih novinara, govorio i sin jednog od njih
Na spomen-obilježju tragičnog događaja u organizaciji Ambasade Italije u BiH, uz polaganje cvijeća odana je počast poginulim novinarima uz evociranje sjećanja na besmisao rate i snažne poruke za današnjost i budućnost.
Posebno je emotivan bio Andrea Luchetti, sin poginulog novinara, koji je podijelio neke od najemotivnijih trenutaka prvog dolaska u Mostar 2007. godine, kad je hodajući ulicama grada imao osjećaj da se cijela realnost ruši i kad ga je satima gušila neizmjerna bol.
"Nisam govorio o ovim stvarima, jer ne volim kad intimne stvari postanu površne i kad se o njima površno razgovara, ali ih ovdje iznosim, jer osjećam, da sam među osobama koje su propatile ono što smo propatili i mi, a još i gore. Tako prema Mostaru imam čudno osjećanje familijarnosti", kazao je Andrea.
Zbog današnjeg dolaska u Mostar je, kako ističe, dugo razgovarao sa članovima porodice, pitajući se ima li smisla da dolazi, prije svega zbog političke situacije, jer kako navodi sjetiti se oca može i u Italiji, ali su zaključili, da je dolazak u Mostar bitan zbog vrijednosti koje sjećanje donosi bh. društvu.
"Mostar nije grad koji mi je oduzeo tatu i člana naše porodice, to je grad za koji je tata osjetio potrebu da radi ono što je uradio. Osjetio sam veliku empatiju i ljudskost i odlučio da je slušam. On je odlučio da bude dio ove zajednice, zajednice koja nema etničke, religiozne i bio kave druge idiotske deklinacije, koje su izmislili da bi pucali na druge i krali jedni od drugih", rekao je sin poginulog talijanskog novinara.
Naglasio je da patnja nije nešto što sve ljude čini istima, ali i ona sama po sebi ne briše odgovornost.
"Znamo sa koje strane Bulevara je bila upućena granata, ne znamo da li je bila upućena na njih zato što su bili svjedoci ili je to bio ko zna koji pokušaj da se neka osoba ubije, to ne pravi nikakvu razliku, onaj ko je pucao je kriminalac i ko mu je dao ideološko opravdanje da to uradi nema pravo da bude ovdje", kazao je Andrea na mjestu ubistva svoga oca.
Stoga je naglasio, da cijeni današnje prisustvo predstavnika vlasti te u ime porodice uputio poziv da preuzmu odgovornost prisustva.
"Poslije polaganja vijenca i poslije govora radite da oslobodite Mostar od ove kape koja ga još uvijek pokriva. Suprotstavite se onome kome je potrebna mržnja da bi širio svoju moć, bilo kojoj zajednici da on pripada, ako ne želite da povrijedite sjećanje na osobe kojih se danas ovdje sjećamo. Za mene i moju sestru Mostar je naš otac, Mostar je empatija koju nas je on naučio da imao. Mostar je sve ono što nas čini drugačijim od onih koji ne znaju pričati o boli, koji ne žele vidjeti, onih koji to opstruiraju, koji manipuliraju time, zbog određene moći. Mostar su ljudi koji su odlučili da odbiju da ubijaju, koji su sakrivali one koji su drugi pokušavali ubiti. Mostar je zajednički ljudski korijen, jedan tihi pas koji ti pruža ravnotežu u trenutku kad ti se zemlja ispod nogu pomjera. Mostar pripada njima, ne onome ko trguje otrovom", zaključio je sin poginulog talijanskog novinara u Mostaru.
Ambasador Italije u BiH Marco Di Ruzza ističe kao se danas obilježava 30 godina od tragičnog trenutka, te da ovaj emotivan dan ne želi biti samo sjećanje na poginule novinare nego poslati poruke pomirenja i mira.
"I mnogi drugi Talijani su izgubili život u tom vremenu u Bosni i Hercegovini. To je još jean dokaz koliko su Talijani bili blizu i koliko su još uvijek blizu ljudi ovdje. Imam običaj reći, Talijani su ovdje ostavili srce a neki i mnogo više od toga. Nadam se da sjećanje na ova tri novinara je dodatna stimulacija za stvaranje boljeg društva, koje će biti daleko od etničkih mržnji koje su prolile toliko krvi u ovoj zemlji. Društvo koje će sa povjerenjem gledati u svoju evropsku budućnosti", rekao je Di Ruzza.
Naglasio je da Italija iskreno vjeruje u put BiH prema Evropskoj uniji, kao i cijelog zapadnog Balkana.
Gradonačelnik Mostara Mario Kordić je kazao kako vjeruje da su građani Mostara i BiH iz ratnih sukoba izvukli značajne pouke, ali kako ističe boji se da svijet to još nije, jer još uvijek ginu djeca i ratne teme se ponavljaju kao da se ne uči iz lekcija od ranije. Zbog tog je zahvalio porodicama poginulih talijanskih novinara što su danas došli u Mostar i što su nastavili i dalje osvještavati činjenicu da nevina djeca u ratovima stradaju.
"Kroz fondaciju koju su napravili i svakodnevno rade prošlo je oko 800 djece i zahvalan sam im da takav posao rade. Nama ovo treba biti pouka da se barem jednom godišnje sjetimo da se vode glupi ratovi u kojim stradaju nevine žrtve, a pogotovo djeca i da nas podsjeti na našu nesretnu prošlost iz 90-ih godina i da snađemo svi zajedno snage i preuzmemo odgovornost. Da se nekako prebacimo iz prošlosti u budućnost i pokušamo naći svjetlo na kraju tunela kako bi djeci osigurali svjetliju budućnost i da se ne ponovi ono što smo prošli 90.tih godina", zaključio je Kordić.
Podsjetimo, novinari Marco Luchetti i dvojica tehničara Dario D’Angelo i Alessandro Oto, iz tršćanskog centra RAI-ja, živote su izgubili 28. januara 1994. godine dok su pisali o djeci, žrtvama rata u bivšoj Jugoslaviji. Trojica novinara su se našla usred artiljerijske vatre u istočnom dijelu Mostaru i stradali su u eksploziji minobacačke granate, pri tome spasivši život dječaka Zlatka Omanovića, kojeg su zaštitili svojim tijelima.
