Klanjana dženaza
41

U Memorijalnom centru 'Veljaci' ukopane tri žrtve zločina u Bratuncu

FENA
Foto: Facebook
Foto: Facebook
U Memorijalnom centru "Veljaci" danas je obavljen ukop i klanjana 13. kolektivna dženaza za tri identifikovane civilne žrtve zločina počinjenih u Bratuncu tokom proteklog rata.

Danas su ukopani Rifet (Rešo) Salihović, rođen 1949. godine, Šemso (Hamid) Zukanović, rođen 1949. godine te Munir (Hamed) Tahić, rođen 1971. godine. Njihova tijela su pronađena na području Srebrenice.

U Memorijalno centru "Veljaci“ ukopu je prisustvovalo nekoliko hiljada preživjelih Podrinjaca.

Vjerski program je predvodio muftija tuzlanski Vahid ef. Fazlović i tokom obraćanja prisutnima je kazao da je poznato svima šta se u Bratuncu dogodilo.

"Ovdje ćemo dolaziti kako bismo klanjali dženazu namaz svakoj žrtvi. Dolazi ćemo i poslije akobogda i oni koji će nas naslijediti taj će imanet imati u svom srcu i u svojoj glavi. Ovdje smo da iskažemo naše duboko saosjećanje majkama, sestrama, očevima, braći, evladima naših šehida u Bratuncu. Ovdje u mezarju leže nedužni ljudi, koje je ubijala zločinačka ruka. Sve je zapisano u zemljskim knjigama, znamo da je istina podsvjedočena i takvu istinu je potpisalo čovječanstvo u ime univerzalnih vrijednosti koje su važne za svakog čovjeka, ma gdje god živio. Te se knjige ne mogu mijenjati, a oni koji pokušaju još će više svoju sramotu uvećati, a Bošnjaci su najvažniji svjedoci zločina. Braćo i sestre došli ste iz svih dijelova naše zemlje da iskažemo na ovaj način poštovanje prema šehidima i njihovim porodicama i podršku muslimanima Bartunca i Podrinja", istakao je Fazlović.

Preživjela žrtva rata Memnuna Halilović danas je u mezarju „Veljaci“ u Bratuncu ukopala brata Rifeta Salihovića, a ranije je ukopala dva brata, dok još uvijek traga za kostima još jednog brata.

"Mnogu rodbinu sam izgubila tokom rata, i još nekoliko njih nije pronađeno. Živim u Holandiji sa dvoje djece. Ovo je tuga i žalost. Molim one koji znaju gdje su kosti naših najmilijih da nam kažu kako bi pronašli svoj smiraj i na dostojanstven način bili ukopani. Mati i brat sa svojom porodicom i mnogo brojna rodbina je bila zatvorena u rudniku, kosti brata Rifeta su pronađene, a drugi nisu. Od brata Rifeta jedino je kćerka preživjela, i ona je došla iz Holandije da ukopa svog oca. Nakon nemilog rata ona je prvi put došla u Bratunac", rekla je za Fenu Memnuna Halilović.

Član organizacionog odbora Šuhra Sinanović tokom rata je izgubila mnogobrojnu rodbinu i iskazuje nezadovoljstvo procesom ekshumacije i identifikacije žrtava.

"Dvadesetsedam godina nakon zločina u Bratuncu ukopana je samo jedna polovina na mezarju „Veljaci“. Najveći problem je što niko nije odgovarao za zločin na području Bratunca. Tokom 1992. godine sam izgubila osam bližih srodnika, a prva je žrtva zločina je bio moj amidža Šukrija Gušić, a nakon petnaest dana od njegovog ubistva je ubijen njegov maloljetni sin pred džamijom u Glogovoju. Padom Srebrenice sam izgubila 23 člana rodbine i za njima se još uvijek traga", kazala je Sinanović.

Brojne delegacije položile su cvijeće u znak sjećanja na sve žrtve zločina, koje su do sada ukopane, i za one čiji posmrtni ostaci još nisu indentifikovani ili pronađeni.

Do sada je u Memorijalnom centru "Veljaci“ ukopano 306 žrtava iz proteklog rata.

Bošnjaci bosanskoga Podrinja svake godine u maju obilježavaju Dane sjećanja na genocid u Bratuncu, a najznačajniji događaj je kolektivna dženaza 12. maja, kada se u Memorijalnom kompleksu "Veljaci" okupljaju članovi porodica i prijatelji ubijenih.