"Ovo je vježba koju organiziraju dvije države, s naše strane Ministarstvo sigurnosti BiH, a s druge strane je Ministarstvo odbrane Slovenije. S naše strane glavni nositelj vježbe je Gorska služba spašavanja u BiH zajedno sa Federalnom upravom za Civilnu zaštitu, a dolaze i momci iz SIPA-e. Iz GSS u BIH rade dvije članice, Interventna spasilačka služba (ISS) koja se više specijalizirala za spašavanje na vodi i pod vodom te Speleološki klub Herceg, koji radi kompneni dio", upoznaje nas s vježbom Esad Humo, idejni tvorac i pokretač službi spašavanja u našoj zemlji.
Slovenski dio vježbe obuhvatao je pripadnike Civilne zaštite Republike Slovenije, EHI Enote za tehnično potapljaje (ETP) i Jamarska reševalna služba Slovenije.
Humo nam opisuje ideju glavne vježbe Spašavanja iza sifona, situacija koje su jako česte posljednjih godina, s porastom avanturističkog turizma kod nas.
"Pretpostavka je da se dogodila nesreća oko sto metara od izvora Bune, unutar stijene gdje ima jedna suha velika galerija, polazimo od hipotetičke situacije da smo u toj galeriji imali nesreću t da sa te udaljenosti treba transportovati povrijeđenog speleologa ili ronioca. Vježbamo organizaciju tog transporta iz dubine, odnosno iza sifona. Moram pojasniti da se pod sifonom podrazumijeva jedan vodeni čep koji dijeli dva suha dijela", pojašnjava nam Esad Humo.
Drugi dio vježbe je simuliranje speleološkog transporta između jednog prostora iznad Tekije i druge obale Bune, gdje unesrećenog iz jedne rupe trasportuju tzv. tirolskom prečnicom, odnosno razapetom sajlom preko rijeke.
"Trening je uvijek potreban, a posebno su ove vježbe bitne jer ni mi ni oni ne možemo sami odgovoriti postavljenom zadatku te tražimo pomoć iz susjednih država i mi sada radimo na usaglašavanju protokola, principa i tehnika, da budemo kompatibilni kada se skupimo", dodaje Humo.
Ovakavim vidom spašavanja bavi se mali broj ljudi jer je speleo-ronjenje jako zahtjevno, a samo spašavanje onda još zahtjevnije.
"Radi se na tome da se svi timovi iz zemalja regiona uvježbavaju, zajedno treniraju, jer situacije koje se znaju desiti zahtijevaju brojnu ekipu. Nekad svi spasioci ove vrste iz regije treba da se skupe da bi odradili zahtjevnu akciju spašavanja", dodaje Zoran Vlaho, načelnik ISS Mostar.
Navodi se primjer akcije spašavanje iz jedne njemačke jame u kojoj je učestvovalo više od 500 spasioca, doslovno pola Evrope se okupilo na jednom mjestu da se spasi nečiji ljudski život. Niti jedna zemlja nema taj kapacitet, zato su ovakve vježbe neophodne.
"Ova vrsta spašavanje je najsloženija od svih vrsta spašavanja koje postoje. Slovenci koji su sila u tome mislim da nemaju više od sedam ili osam ljudi koji se time bave, kod nas u BiH ili u susjednoj Hrvatskoj ima možda po četiri ili pet ljudi. Izuzetno je to zahtjevno, prvo je ronjenje samo po sebi složeno, spiljsko ronjenje je najekstremniji i najopasniji sport na svijetu s najvećim procentom nesreća, po statistikama opasnije od alpinizma", govori nam o složenosti vježbe Zdenko Marić, predsjednik Saveza GSSuBiH.
Marić ističe da je spašavanje pri nesrećama koje tu nastaju je još jedna kategorija iznad.
"Cijela ova saradnja je počela na jednom realnom slučaju 2002. godine kad je čovjek stradao u Crnom vrelu, a mi iz sto razloga nismo bili u stanju da odgovorimo na taj problem. Onda smo zvali kolege iz Slovenije da nam pomognu, nakon toga smo razvijali našu saradnju", priča nam Esad Humo.
Brojna su naša kraška vrela zanimljiva za ronjenje, neistražene pećine, posebno privlačne stranim turistima i vrlo je realno očekivati da je u narednom moguća potreba za ovakvom intervencijom.
