U tekstu se ocjenjuje da je privreda u BiH u "dronjcima", sa nezaposlenošću koja prelazi 40 odsto.
Autor, između ostalog, citira predsjednika Narodne skupštine RS Igora Radojičića koji smatra da je krajnje vrijeme da se okonča međunarodna superivizija u BiH i prisile politički subjekti u zemlji da sami rješavaju probleme.
"Međunarodna zajednica gubi strpljenje. Čak je postalo dosadno objašljavati im probleme u BiH. To je za mnoge od njih stara priča i oni su od toga umorni", smatra Radojičić.
U međuvremenu BiH postaje sve više polarizovana - Srbi, Hrvati i muslimani sele se u ona mjesta gdje čine većinu.
Savjetnik premijer RS Gordan Milošević upozorava da nametnuti centralizovani federalni model zemlji znači samo jednu stvar - a to je dominacija jedne grupe.
Željko Komšić, predsjedavajući Predsjedništva BiH kaže da pojedinac u BiH uopšte ne postoji, već samo kao član određene etničke grupe.
Predsjednik SDA Sulejman Tihić zabrinut je da bi vrela retorika mogla, kako je naveo, prerasti u nasilje i dodaje da se ne smije dozvoliti da stvari izmaknu kontroli.
BiH još uvijek nadgleda međunarodni prestavnik, poznat kao visoki predstavnik, koji ima neoganičena ovlaštenja da otpušta lokalne zvaničnike i određuje politiku, ukoliko smatra da je to neophodno za dobrobit zemlje.
Savjet za implementaciju mira i agencije koje nadgledaju Dejtonski sporazum i koje postavljaju visokog predstavnika pokušavaju godinama da ukinu tu poziciju i vrate puni suverenitet zemlji.
Međutim, strane diplomate kažu da nisu uvjereni da su političari u BiH spremni sami da upravljaju zemljom.
Visoki predstavnik Valentin Incko smatra da BiH pati od "sindroma zavisnosti" koji datira od prije više vijekova, u vrijeme kada je bila dio Otomasnkog carstva.
On izdvaja primjer Mostara, potpuno podijeljenog grada između Muslimana i Hrvata, koji je zbog političkih sporova ostao bez budžeta ili funkcionalne vlade.
Incko podsjeća da je čak i delegacija vatrogasaca i opštinskih radnika došla njemu u posjetu tražeći da im pomogne jer nisu dobili plate mjesecima
Autor teksta Kreg Vitlok kaže da nacionalna vlada odgovara trojici predsjednika, koji se slažu oko jedne stvari da korupcija, unutrašnje političke razmirice i birokratska nefunkcionalnost parališu zemlju.
