U BiH je pobijedio koncept konstitutivnih naroda: Izbori i izborni zakon su to potvrdili

Lider HDZ-a Dragan Čović u tom periodu, zarad svojih političkih ciljeva intenzivira političko suglasje sa Miloradom Dodikom, čime front nestabilnosti još više dolazi do izražaja.

Pozicija međunarodne zajednice

U međuvremenu, međunarodna zajednica šalje poruke kako će sankcionisati destruktivnu politiku u BiH. Dodik, ali i Čović, doduše nešto manje i rjeđe dobijaju povremene ukore iz raznih Zapadnih adresa. Čelnik SNSD-a Dodik dobija američke i britanske sankcije, kao i ljudi bliski njemu. Ipak, na terenu se situacija ne mijenja.

Jedino čime je rezultirao pritisak Zapada je Dodikovo usporavanje u procesu podrivanja države jer zakone koje je usvojio u entitetu RS nije implementirao i sproveo u djelo. Međutim, Dodik i SNSD i dalje ostaju najveća i najjača politička snaga u RS-u, a to se dodatno pojačava otvorenim koketiranjem Dodika i Vladimira Putina, u jeku agresije na Ukrajinu.

Pritisak izbornog zakona

Paralelno u entitetu Federacija BiH međunarodni zvaničnici su napravili maksimalan pritisak u cilju rješavanja izbornog zakona. O njemu više nisu pregovarali samo SDA i HDZ, već se uključuju i druge parlamentarne stranke. Ali s obzirom da dogovora nije bilo, visoki predstavnik Christian Schmidt je, uz svestran angažman službenog Zagreba počeo pripremati teren za nametanje izbornog zakona.

I kao u najbolje režiranim trilerima Schmidt izborni zakon nameće u izbornoj noći, sat vremena nakon zatvaranja biračkih mjesta. Od nekada zacrtanih ciljeva da se izbornim zakonom riješi implementiranje presuda suda u Strazburu, te omogući funkcionisanju blokirane Federacije BiH, Schmidt je zagazio nešto dublje i nametnuo više rješenja.

Neka od tih rješenja su dobra i korisna i definitivno će riješiti neke od problema. Schmidt je svojim potezom i kategoriju Ostalih, onih koji se ne izjašnjavaju kao jedan od konstitutivnih naroda pokušao učiniti vidljivijim povećanjem broja delegata iz te grupe i uviđenjem obaveze da svaki kanton mora delegirati barem jednog delegata iz grupe Ostalih, ukoliko je takav izabran u kantonalnu skupštinu.

Ipak, Schmidt je povećanjem broja delegata u Dom naroda sa 17 na 23 u svakom klubu, podigao i ljestvicu koja je neophodna ga odlučivanje, a to je sada 11 ruku. Federaciju je deblokirao određivanjem rokova za nominiranje predsjednika i potpredsjednika FBiH.

Taj rasplet događaja najviše ide u prilog jednoj etnonacionalnoj stranci, a to je HDZ. Zašto? Prvenstveno jer će HDZ zbog svoje političke moći uvijek prvi sigurno doseći potrebnih 11 ruku za nominiranje predsjednika FBiH. Kada to urade izbjegli su drugi i eventualno treći krug, u koji ulaze oni klubovi naroda koji nisu mogli obezbijediti većinu od 11 ruku.

Hipotetički, ako HDZ nominuje Marinka Čavaru ga predsjednika FBiH, imat će potrebnu većinu u hrvatskom klubu, onda HDZ za razliku od nekih drugih stranaka koje to ne ovu postići u hrvatskom klubu dolazi u najbolju pregovaračku poziciju, jer nijedna druga stranka neće doći ni blizu prilike da skupi 11 ruku za nominiranje predsjednika/potpredsjednika FBiH.

Etnonacionalne stranke kao pobjednici

S tim u vezi, na osnovu rezultata izbora iza nas, jasno je da su tri stranke koje su vodeće po broju glasova i koje bi trebale voditi glavnu riječ baš etnonacionalne i to SNSD, HDZ i SDA. Promjena koja se tako dugo prizivala reflektirala se samo u borbi za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, dok rezultati stranaka pokazuju da je etnonacionalni koncept itekako duboko uvriježen.

A tim etnonacionalnom konceptom međunarodna zajednica se najmanje bavila u Republici Srpskoj. Dodika sankcije ne da nisu usporile, već je nakon ovih izbora izašao kao apsolutni pobjednik. Stoga se postavlja pitanje, gdje su rezultati zapadnog angažmana u cijeloj državi. Vidljivi su u Sarajevu, do i oko Marijin Dvora, dok etnonacionalne, nacionalističke i druge zastave široko mašu u nekim drugim dijelovima. U RS-u čak svezane i uz slike Vladimira Putina.

I ko god bio vlast nakon izbora, nesumnjivo je da je u BiH pobijedio i da će i dalje vladati koncept konstitutivnih naroda, gdje su kapiteni ernonacionalni predstavnici.

Prije svega jer će SDA nakon poraza Izetbegovića vjerovatno još više skrenuti udesno. A kao bošnjačke stranke prepoznate su sve one sa sjedištem u Sarajevu, uključujući i SDP. U političkim pregovorima i pozicijama koje će stranke dijeliti sa HDZ-om i SNSD-om i SDP i NS vjerovatno mogu računati isključivo na tzv. bošnjačku kvotu. Zato će ova država još dugo čekati na neku promjenu, a sve između je kozmetika.