U Beču umro Teufik Velagić, bliži saradnik Alije Izetbegovića
Dženaza namaz Teufiku Velagiću bit će klanjanja u četvrtak 21. novembra 2013. godine u Sarajevu, u haremu Alipašine džamije. Prvobitno je planirano da se dženaza obavi u Blagaju, u Velagićevom rodnom mjestu Velagićevo, ali je ova odluka promijenjena.
Velagić je rođen je 28. januara 1925. godine u Blagaju. Sin je Mehmed-bega i Hajrije rođ. Muradbegović iz Višića kod Čapljine.
Završio je mekteb i četverorazrednu osnovnu školu u Blagaju 1936. godine. Poslije položenog prijemnog ispita upisao je mostarsku gimnaziju na kojoj je maturirao 1944. godine. Poslije završetka školovanja u gimnaziji upisuje se na Višu islamsku teološku školu (VIŠT).
Zajedno sa Nedžibom Šaćirbegovićem i Tarikom Muftićem u Zagrebu je 1949. godine organizirao grupu ''Mladi Muslimani''. Tamo je iste godine bio i uhapšen, nakon čega je sproveden na isljeđivanje u Sarajevo. U zatvoru je proveo skoro deset godina.
Bio je prvi u grupi “Mladih muslimana” koji je zagovarao ideju Bošnjaštva. Ideje koje je zagovarao Velagić uvijek su podrazumijevale slobodu vjere i puni radni angažman.
Teufik Velagić je tokom boravka u zatvoru donio čvrstu odluku da će nakon završetka fakulteta pobjeći iz Jugoslavije, što će kasnije i uraditi. Želio je prije emigracije još jednom otići do Blagaja i Mostar kako bi se oprostio od najmilijih. Pri rastanku im ništa nije govorio o svojoj namjeri. Prilikom ulaska u Austriju na granici je kazao da je Bošnjak. Od 1962. godine, pa do smrti Velagić je živio i radio u Beču.
U poznatom “Sarajevskom procesu” na suđenju muslimanskim intelektualcima poznanstvo s Velagićem korišteno je kao posebna inkriminirajuća radnja. Grupi muslimanskih intelektualaca okupljenih oko Alije Izetbegovića stavljano je na teret da su održavali veze sa ''ekstremnom neprijateljskom emigracijom'' u Beču, odnosno sa Velagićem.
Teufik Velagić od 1962. godine pa do raspada bivše Jugoslavije nije dolazio u rodni Blagaj, odnosno Mostar. Nakon raspada bivše Jugoslavije aktivno je učestvovao u radu SDA. Sve do kraja agresije na Bosnu i Hercegovinu bosnaskohercegovačkoj javnosti malo su bili poznati njegovi doprinosi na polju diplomatije. Poznavatelji njegovog rada ističu da je bio nepokolebljivi borac za BiH i da je u kontaktima sa evropskim vladama afirmirao interese BiH.
