Nesigurne ulice
11

Tuzla nepristupačna osobama s invaliditetom, nesavjesni vozači dodatno im prave problem

Piše: A. K.
(Foto: Darko Zabuš/Klix.ba)
Duga je lista problema s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom u Bosni i Hercegovini, a među najznačajnijim svakako su arhitektonske barijere koje su prisutne u skoro svim gradovima naše zemlje. Ovaj problem izražen je i u Tuzli, odakle su danas još jednom pripadnici ove marginalizirane grupe uputili apel te podsjetili da se već 20 godina bore za svoja prava.

Dvadesetogodišnja Fatman Bulić iz Tuzle svoju mladost provodi u invalidskim kolicima i nema priliku, kao većina njenih sugrađana, tako jednostavno ući u kino, tržne centre, kafiće, ali i pojedine zdravstvene ustanove, upravo zbog arhitektonskih barijera u ovom gradu.

"S obzirom na to da se svaki dan krećem po gradu mogu reći da je Tuzla prilično nepristupačna osobama s invaliditetom. Mi nemamo mogućnost da se krećemo na određenim mjestima kada to želimo. Nama nisu pristupačni ni ulazi u javne institucije, kao ni u pojedine zdravstvene ustanove, prije svega jer imate stepenice i trotoare, rampe nisu postavljene, a liftovi ne funkcionišu kako treba", kaže Bulić.

Ne mogu doći do radnog mjesta

Arhitektonske barijere također negativno utječu i na radno angažovanje osoba s invaliditetom, a u slučaju da se i desi da neka osoba iz ove grupe dobije priliku za posao, prvo se javlja problem njenog nesmetanog pristupa radnom mjestu, odnosno kako samom objektu, tako i prostoru u okviru kojeg će obavljati dnevne zadatke.

"Bez omogućenog pristupa, kao i adekvatnog ortopedskog pomagala, postavljanja rampi liftova i svega ostalog što je neophodno za naše normalno funkcionisanje, ne možemo govoriti ni o kakvom uključivanju osobe s invaliditetom u društvo", kaže Tuzlanka Adisa Kišić koja se svakodnevno bori s arhitektonskim barijerama koje joj se nameću.

Na potrebu rješavanja problema pripadnici ove marginalizirane grupe ukazuju već dugi niz godina, a nadležni poduzimaju tek manje korake koji često idu i u pogrešnom smjeru.

"Poduzimali smo različite korake kako bismo 'natjerali' institucije vlasti da riješe problem arhitektonskih barijera. Gorući problem u TK su domovi zdravlja, a mi smo u našim istraživanja ustanovili da ove zdravstvene ustanove apsolutno nisu pristupačne te da su osobe s invaliditetom diskriminisane, jer ne mogu po jednakim uslovima kao i svi ostali građani dobiti usluge zdravstvene zaštite", ističe Suad Zahirović, član grupe slijepih i slabovidnih osoba iz Tuzle.

Automobili na trotoar, invalidi na cestu

Osim nedostatka odgovarajućih arhitektonskih pomagala u vidu takozvanih rampi i sličnih, osobama s invaliditetom dodatni problem stvaraju i nesavjesni sugrađani.

Naime, nepropisno parkiranje automobila na trotoarima i javnim površinama svakodnevnica je Tuzle, zbog čega su nerijetko osobe u invalidskim kolicima prinuđene kretati se gradskim saobraćajnicama, čime svoju sigurnost stavljaju na kocku.

U teškom položaju su i slijepe i slabovidne osobe koje se ne mogu sa sigurnošću kretati gradskim ulicama. Zvučna signalizacija koja se nalazi na semaforima, prema Zahirovićevim riječima, samo im dodatno ugrožava sigurnost na cesti.

"Oni koji promišljaju o uspostavljanju određene infrastrukture koja bi riješila problem s kojim se susreću osobe s invaliditetom, to trebaju raditi s onima kojima je to namijenjeno. Zvučna signalizacija koja je postavljena na semaforima u Tuzli predstavlja opasnost za slijepe osobe. Naime, semaforska signalizacija je tako riješena da se u biti ljudi koji nemaju problema s vidom nalaze u opasnosti, a kada smo mi u pitanju – jedan zvuk je kada dođemo na pola ceste, a sasvim drugi na drugom dijelu i mi praktično ne možemo da se snađemo", pojašnjava Zahirović.

Taktilne trake neadekvatno postavljene

Taktilne trake koje bi pomogle slijepim građanima prilikom kretanja postavljene su samo u užoj gradskoj jezgri, a vođen ličnim iskustvima Zahirović kaže da ni one nisu adekvatno postavljene.

"One ne služe svojoj svrsi jer se ne osjete pod nogom, tako da osobe koje se samostalno kreću sa štapom od njih nemaju nikakve pomoći", tvrdi Zahirović.

Osobe koje imaju lakši ili srednje težak oblik invalidnosti te za kretanje koriste štap, štake ili hodalicu u nešto su boljoj poziciji, dok oni koji za kretanje koriste invalidska kolica skoro nijednom prostoru nemaju u potpunosti adekvatan pristup.

Također, problem su i rampe koje su na području Tuzle uglavnom urađene pod uglovima koji ne odgovaraju osobama u invalidskim kolicima.

Na sve ove probleme danas je ukazano i prilikom javne diskusije koja je upriličena u organizaciji Informativnog centra za osobe sa invaliditetom "Lotos" iz Tuzle.

Tom prilikom je poručeno da se i pored činjenice da čine blizu 15 posto stanovništva, osobe s invaliditetom i dalje nalaze na margini bh. društva.