Tri od devet nasilnika već su bili na sudu zbog krivičnog djela

Predstavnice Centra za pravnu pomoć ženama Zenica su nadgledale 114 ročišta u kantonalnim i općinskim sudovima u Sarajevu, Tuzli, Zenici, Travniku i Novom Travniku, dok su predstavnice nevladinih organizacija Udružene žene iz Banje Luke i Lara iz Bijeljine prisustvovale na ukupno 87 ročišta. Njihovo prisustvo u sudnicama u svrhu nadgledanja procesa suđenja je podržalo Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH.

Podaci udruženja pokazuju da su u devet od četrnaest slučajeva koji su praćeni, žrtve bile supruge, a da su u tri od navedenih devet, optuženi već ranije osuđivani za krivično djelo nasilja u porodici i nasilničko ponašanje prema supruzi ili majci.

Ono što je bilo u fokusu praćenja suđenja je tretman žrtava - žena i ostvarivanje njihovih prava. Predmet praćenja suđenja nije bilo vođenje istražnog postupka, a iz dokaza predočenih na glavnim pretresima je primijećeno da se tužioci uglavnom oslanjaju na svjedočenje oštećene i optuženog, ponekad drugih svjedoka, te da se tokom istrage nedovoljno angažuju na prikupljanju dokaza, kao što su medicinsko vještačenje povreda, fotodokumentacija povreda i, u zavisnosti od slučaja, korištenje drugog dokaznog materijala. Ovakav način vođenja sudskog postupka stavlja prevelik teret i odgovornost na žrtve nasilja, posebno imajući u vidu da priroda krivičnih djela uključuje elemente seksualnog i rodno zasnovanog nasilja, koji uveliko narušavaju i ugrožavaju psihički i fizički integritet žrtava, kaže se u izvještaju, te preporučuje, između ostalog, sudovima da aktivno pristupe obezbjeđivanju socijalne, psihološke i pravne pomoći oštećenim u toku krivičnog postupka.

"Rezultati su dobri i moći će koristiti. Kroz ovaj projekt je izvršen monitoring odabranih krivičnih djela. Prva i vjerovatno najvažnija posljedica je nepostojanje adekvatne zaštite, neprijavljivanje krivičnog djela zbog gubitka vjere u zaštitu koju je država dužna pružiti. Nasilje nad ženama zahtijeva pravovremenu i efikasnu reakciju svih subjekata. U skladu sa međunarodnim standardima cilj monitoring-analize je bio i to da utvrdi da li pravosuđe dosljedno provodi pravne propise. Postojanje odgovarajućih pravnih propisa predstavlja mrtvo slovo na papiru ukoliko žrtva tokom postupka ne uživa zaštitu ili ukoliko dođe do odugovlačenja postupka. No, uvidjelo se kasnije tokom istraživanja i da povjerenje u pravosuđe raste. Iz prakse sudova se vidi da se postupci okončavaju u razumnom roku. Problem koji je evidentan kod krivičnog djela nasilja u porodici je to da su sankcije izrečene na sudovima za ova krivična djela najčešće uslovne. Rekla bih da je ovakva kaznena politika možda rezultat ekonomske situacije u državi, jer su nasilnici često i hranitelji porodice. Ne kažem to da bih opravdala takve kazne, već da skrenem pažnju da očito neštodrugo treba mijenjati", rekla je između ostalog na konferenciji za novinare organiziranoj povodom prezentacije Izvještaja Samra Filipović-Hadžiabdić, direktorica Agencije za ravnopravnost spolova BiH.

U razgovoru sa tužiteljima i sudijama, autori ovog projekta su došli do saznanja da je, ukoliko žrtva ne sarađuje, puno teže prikupiti dokaze, ali nije nemoguće. Također, nije zabilježen nijedan predmet u kojem je izrečena zaštitna mjera, mada je bilo predmeta gdje to bilo moguće. U te mjere spada udaljavanje nasilnika iz životnog prostora u kojem porodica živi, obaveza liječenja te mnoge druge.

Sudovi su uglavnom, kada je u pitanju imovina, upućivali žrtve da svoje pravo ostvare u parničnom postupku, a ne u toku krivičnog postupka. Ovo dovodi do većih troškova za žrtve koje su uglavnom slabog imovinskog stanja. Sudovi bi također mogli poboljšati tehničke uslove kada je u pitanju susret žrtve i nasilnika u toku suđenja.