"Trebamo poslati poruku da se s nama ne može igrati"
Odakle crpite volju i inspiraciju za humanitarni rad, s obzirom da spadate u red onih rijetkih ljudi, filantropa, koji iz udobnosti svog položaja ipak ne zaboravljaju svoje sugrađane i lobiraju za našu zemlju?
Sami ste odgovorili, jednostavno - filantrop sam, a s obzirom na svoj položaj, u prilici sam da pomognem ljudima. Bez obzira na moje poslovne aktivnosti po svijetu, nisam zaboravila ni Sarajevo, ni BiH. Moj jedini brat izgubio je život braneći domovinu, moji roditelji žive u BiH i ja sam jednostavno dio te zemlje. Strašno me pogađa nepravda koja je nanesena našem narodu, pogađa me siromaštvo, a da ne spominjem stare i bolesne osobe, te bolesnu djecu. Humanizam je moje opredjeljenje i pomagat ću ljudima dok god sam u prilici da to činim.
U Veliku Britaniju ste, dok je u BiH bio rat, stigli kao izbjeglica i niste govorili engleski. Danas ste uspješni i bogati. Kako su Vas ljudi tretirali i jesu li Vaši prijatelji ostali isti?
Moji najbolji prijatelji su moja porodica, ljudi koje volim, koji mene vole i na koje se uvijek mogu osloniti. U svakoj zemlji, pa tako i u Britaniji i SAD-u, postoje dobri, iskreni ljudi koje vrlo brzo zavolite i postanu vam dio života. U isto vrijeme postoje i oni koji su zavidni, kojima smeta uspjeh ili koji ne vide dalje od svog novčanika. Takvih se jednostavno klonim. Moj jedini kriterij u izboru prijatelja je čestitost, iskrenost i veličina duše. I moji prijatelji zaista jesu takvi!
Gdje Vam je najugodnije živjeti? Poželite li ikad da se vratite i da živite u BiH?
Mogu se nazvati građankom planete Zemlje. Najugodnije se osjećam sa svojom porodicom, a najmanje mi je bitno mjesto na kojem se nalazimo. Živim na relaciji Malibu-London-Sarajevo. Svaki put kada dolazim u BiH iskreno se radujem, jer ovdje su moji korijeni, moje uspomene, moji ljudi...
Kako čuvate privatnost svoje porodice u vremenu kad tabloidi prate svaki korak poznatih?
Živim svoj život i ne obraćam mnogo pažnju na takve stvari.
Kako se nosite sa snobizmom bogataša? Vaš primjer pokazuje da je moguće izdići se iznad toga.
Uvijek i svuda možete naći osobe koje posjeduju najtoplije ljudske osobine. Volim da sam okružena pozitivnim ljudima koji imaju razumijevanja za druge. Svi bogataši ne moraju biti isključivo snobovi, kao što ni svi siromašni ne moraju biti dobre osobe.
Da li je svijet bogatih i poznatih tako bezbrižan kao što izgleda ili iza njega stoji naporan rad i malo slobodnog vremena?
Većina ljudi sa kojima se ja družim su osobe sa jako puno obaveza, što ih sa sobom nosi profesionalni, ali i privatni život. Većina mojih prijatelja može se pohvaliti izuzetno napornim radom, trudom i istrajnošću u svojim poslovnim segmentima, koji su na kraju krunisani slavom i bogatstvom. Ipak, ništa ne traje vječno i da bi se ostalo na profesionalnom nivou na kojem se nalaze sada i dalje moraju jako naporno da rade.
Koliko Vaša djeca znaju o BiH? U kakvom ih duhu odgajate? Govore li naš jezik?
Moja djeca znaju dosta toga o BiH, jer je to moja zemlja i dio je mene. Osim engleskog, bez problema govore bosanski i svaki put kada dolaze u BiH usavršavaju postojeće znanje. Želim da postanu čestiti, odgovorni ljudi sa velikim srcima i u tom pravcu se trudim da ih odgojim.
Kako danas vidite našu zemlju?
BiH je mala zemlja u tranziciji, prošla mnogo toga u skorijoj historiji. Svjesna sam da se na progresu ekonomije, koja predstavlja osnovicu razvoja svake zemlje, mora još dosta toga uraditi. Moja porodica i ja često boravimo u BiH. Ja volim svoju zemlju i uvijek je gledam očima punim ljubavi...
Možete li povući paralelu između bh. društva prije rata i danas?
Za razliku od prijeratnog, današnje bh. društvo je fragmentirano i podijeljeno. Ako bih mogla to staviti u jednu rečenicu, rekla bih da smo prije rata živjeli jedni s drugima, a danas, nažalost, jedni pored drugih. Bosna i Hercegovina je napredovala u mnogim stvarima, dosta toga se popravilo, izgradilo, rođene su nove generacije, međutim, na ponovnoj izgradnji društva smo uradili vrlo malo. A zašto vrlo malo? Pa zbog sistema u kojem živimo i zbog onih snaga u BiH koje i dalje rade na dezintegraciji, a ne na integraciji bh. društva.
Počasna ste savjetnica člana Predsjedništva BiH dr. Harisa Silajdžića. Zbog čega ste se odlučili na pristupanje tom neformalnom poslu i vidite li u bh. politici osobu koja bi nas mogla predvoditi u svjetliju budućnost?
Čast mi je biti počasna savjetnica dr. Silajdžića. Čak i oni koji su zlonamjerni prema njemu dobro znaju šta je uradio na promociji BiH i na njenom priznavanju. Svi znaju šta je uradio za odbranu BiH kad je bilo najteže, kao i šta je uradio za njen ekonomski oporavak poslije rata. Da smo slijedili sve njegove planove, danas bismo imali koridor 5-C, imali bismo 200 hiljada zaposlenih više, ali nismo, i tu smo gdje jesmo. Taj čovjek govori pet svjetskih jezika, doktor je nauka i kreće se u društvu najmoćnijih ljudi svijeta. Sa svojim znanjem, iskustvom i reputacijom vrata su mu otvorena širom svijeta. Pored svih mogućnosti koje su mu na dlanu, on je izabrao da i dalje bude u službi BiH i njene budućnosti. Znam da ima odlične planove za BiH i da konstantno radi na njima kako bi BiH bila jedinstvena, ekonomski jaka i stabilna. Mislim da sam s ovim odgovorila i na zadnji dio Vašeg pitanja.
Nakon milionske pomoći Haitiju, kakvi su budući planovi Vaše fondacije i koliko ste novca utrošili u dosadašnje projekte? Kako uopšte procjenjujete kome treba uputiti pomoć?
Planovi su i dalje vezani uz pomoć onima kojima je napotrebnija. Za sada ne bih u javnost izlazila sa konkretnim primjerima, ali ćete blagovremeno biti upoznati sa svim aktivnostima Fondacije. Inače, vrlo mi je drago sto sam nedavno učestvovala u akciji pomoći djevojčice Alme Hadžić i nadam se da će uspjeti pobjediti u borbi protiv bolesti. Podsjećam da je Fondacija do sada utrošila milionska sredstva za pomoć bolnicama, bolesnima, siromašnima, djeci s specijalnim potrebama, povratnicima, školama, fakultetima... Sve projekte radim u saradnji s mojim roditeljima i saradnicima u Sarajevu, s kojima zajedno razmatram kome i kako je najbolje u tom momentu pomoći.
U organizaciji Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) i Projekta za ljudska prava "Sanela Diana Jenkins" pri Pravnom fakultetu Univerziteta Kalifornija (UCLA), u Hagu će se 23. i 24. februara održati velika konferencija pod nazivom "Procjena naslijeđa Tribunala". Koji je cilj konferencije?
Meni je važno da se nikad ne zaboravi šta se dogodilo u BiH, kao i ko je odgovoran za to. Ovakvi skupovi su mjesto gdje podsjećamo svijet na genocid u BiH. To nije više subjektivno mišljenje bh. patriota, nego su svjetski relevantne institucije potvrdile da se desio genocid, ko ga je napravio i na kome je napravljen. Parlamenti mnogih zemalja svijeta su usvojile rezoluciju o Srebrenici. Srebrenica je svjetska sramota, kao i teški zločini i etničko čišćenje širom BiH od strane istih onih koji su napravili genocid. Sad za sad je genocid potvrđen samo u Srebrenici, što ne znači da neće biti potvrđen i na drugim mjestima gdje su vršeni stravični zločini, ubijana djeca i starci i silovane žene. Naše je da ne damo da se zaboravi. Ali to nas ne smije zaustaviti, nego odatle moramo izvući snagu da budemo što obrazovaniji, bogatiji, i što razvijeniji, da pošaljemo poruku svima da se nikad niko s nama više ne može igrati.
