Pod istim krovom
0

Tramvaj zvani hovno

Piše: Ahmed Burić
Čudo u Sarajevu. Događa se ovih dana, za ljetnih vrućina.

LICA: Revizor 1 Revizor 2 Vozač tramvaja Organska tvar na sjedištu Direktor GRAS-a Ekološki osviješten član Male Stranke Jerzy, češki turista
Ministar Putnici Čistačice

Dva revizora razgovaraju na tramvajskoj stanici.

PRVI REVIZOR: Vala smo mogli pregledati ovaj tramvaj, a? DRUGI REVIZOR: Vruće je, jes’ video termometar, piše 38 u hladu. PRVI REVIZOR: Pa, nećemo u hlad. DRUGI REVIZOR: Pa nećemo, u pravu si. Ali moramo pregledati. PRVI REVIZOR: Ma ne znam. Ko će po ovoj jari? DRUGI REVIZOR: Dobro si, vala. A i preduzeće nam neće bit’ manje u gubitku, radili - ne radili. PRVI REVIZOR: Ma to jest’, ali gre'ota je da ne radimo kad već radimo. Nismo se, vala, pretrgli, a plata ide. DRUGI REVIZOR: Ma, ide, al’ ko još od plate živi? PRVI REVIZOR: Kako to?

DRUGI REVIZOR: Pa, ima zavičaj. Sve dobijem iz zavičaja. PRVI REVIZOR: To jes’, pa i pos’o si dobio preko zavičaja. DRUGI REVIZOR (kao da mu je malo neugodno): Pa što sad to, pa i drugi su dobili, pa i ti, vala baš k’o da si … ko da nisi naš … nego ova ovdje … PRVI REVIZOR: Nemoj se griješit’, hajmo radit’, evo vidiš da vozi zemljak.

Uđu u tramvaj. Pozdravljaju vozača. On im se obraduje.

PRVI REVIZOR: Đe si, rode? VOZAČ: O momci, kako ide? DRUGI REVIZOR: Jel’ bio regres? VOZAČ: Nije, al’ kažu da će popodne. (Teško otpuhne). Uhhhhh, samo još da je ovaj krug izdržati! Šta sve neće čovjek doživjet’ ovde radeći? (Odmahne glavom prema sredini vozila.

Sve su stolice popunjene, osim jedne na kojoj je Tvar organskog porijekla. Putnici sjede, mirno, neki od njih prave grimase zbog nepodnošljivog smrada. Tramvaj kreće, revizori pregledavaju karte. Putnici ih uredno daju. Kad dođu do stolice s izmetom Prvi revizor malo ustukne.

PRVI REVIZOR: Šta ćemo sad? DRUGI REVIZOR: Ne znam ja, šta znam ja, a đe da znam, ništa ne znam, ovaj (sjeti se spasonosnog rješenja). Traži mu kartu! PRVI REVIZOR: Pa kako brate da mu tražim vidiš da je to … DRUGI REVIZOR: Vidim. Šta? PRVI REVIZOR: Pa, kako bih ti rek’o, vidiš da nije to putnik. DRUGI REVIZOR: Ne znam ja, to… treba utvrditi. Za sve ima pravilo, znaš kako je u službi (malo se stiša, putnici ga upadljivo gledaju tražeći spasonosno rješenje, on škrguće na kolegu)… e, kud te đavo tjer’o da radimo, evo vidi sad, smisli sad rješenje kad si pametan. PRVI REVIZOR (Nagne se prema gomilici izmeta): Kartu, molim. (Okrene se prema kolegi.) Ne odgovara. DRUGI REVIZOR: Vidim i ja, nisam blesav. PRVI REVIZOR: (Kao da se izvinjava se putnicima): Ovaj… ništa. PUTNICI: (uglas negoduju): Gospodine, pa to je vaš posao… vaša je dužnost da provjerite ima li kartu, mi se svi ovdje vozimo s kartom… ne možete nas isto tretirati… mi smo, uostalom, građani, s pravom glasa, a ne ova ovdje, ovo ovdje, ova… PRVI REVIZOR: (Ponada se da će neko reći šta je to na sjedištu) : Šta… PUTNICI: (Nećkaju se): Pa, ne znamo mi… to je vaše da utvrdite, vi to… radite … PRVI REVIZOR: Radimo, radimo, gospođo, zato nas ovo i snalazi. (Šapće kolegi) Šta ću sad u p…. m……nu, ovo smrdi, šta da radimo. DRUGI REVIZOR: Ne znam ja (padne mu spasonosna misao). Zovi direktora na mobitel, neka nam on kaže, podavićemo se… PRVI REVIZOR (okreće broj): Halo, je li direktor? DIREKTOR: Jeste. PRVI REVIZOR: Hm, direktore … kako su vaši, je li vam dobro svastika, i onaj cuko što ste maloj kupili … i, ovaj, je li vam auto novi dobro… DIREKTOR: Fala, živ i zdrav da si mi, dobro su fala, svi, fala tebi i što se intresuješ, dobro je auto fala bogu, malo ga oni zupčanici handre, ali dobro, i svastika dobro, malo me cuko onaj nervira, nije brate pas za kuće i tako… znaš ostavlja po kući tragove ugazi u… pa eto tako… PRVI REVIZOR: E, pa zato vas i zovem. DIREKTOR: Što me zoveš? Zbog cuke, da nisi i ti kupio … PRVI REVIZOR: Ma nije… ovaj … ovdje u vozilu... ima nešto … DIREKTOR: Šta u vozilu? Pregledaj karte i crta, nisi ti da brineš o vozilu, ima ko će to. PRVI REVIZOR: Ali, direktore… DRUGI REVIZOR: Ma, šta direktore, kakav direktor, po ovoj vrućini me naš’o jahat’, pregledaj to i vozi, šta me tu zaj... (spusti slušalicu).

Prvi revizor tužno pogleda u mobitel.

DRUGI REVIZOR: Šta kaže? PRVI REVIZOR: Kaže da nije naše da se brinemo ko se vozi, nego da pregledamo karte. DRUGI REVIZOR: (Slegne ramenima): Pa, u pravu je. PRVI REVIZOR: Pa, pregledaj. Ja više ne mogu. (Krene da izađe.) VOZAČ (spriječi ga): E, ne može, kako ja mogu cijeli dan? PRVI REVIZOR: Šta ja znam kako možeš, ja ne mogu. Brate, smrdi. Ono je … PUTNICI (uglas, očekujući spasonosni odgovor): Šta? Recite da i mi čujemo. Pa, smrdi i nama. Uradite nešto! DRUGI REVIZOR: Pa što ne očistite, majku mu. Ono je … PUTNICI: Šta, recite? Svi vidimo. I nije to naš posao. Mi se ovdje vozimo. Mi smo građani. REVIZORI (uglas): Pa, nije ni naš! Ono je …
VOZAČ: (Ugasi tramvaj, na licu mu je izraz da mu je svega dosta): Šta je ono? E sad nema nikome napolje! Što bi - bi!

Ustaje čovjek u plavom odijelu. To je Ministar. Prepoznajemo ga po odijelu: isto je kao kod Predsjednika i Članova odbora. On je kadar. Vadi nešto iz unutrašnjeg džepa. Pokazuje službenu legitimaciju.

MINISTAR: Ja se izvinjavam, imam neodložan sastanak u Kantonu, imamo 65 tačaka dnevnog reda, od kojih je najvažnija zaštita okoline. Šta se svi pravimo nevješti, ono je sramota, ono tamo na stolici je … PUTNICI, REVIZOR, VOZAČ (svi uglas): Šta, čovječe? MINISTAR: Pa, svi vidimo. (Okrene se po tramvaju. Zagrli prvog do sebe, našavši spas): Evo, ovo je čovjek koji će nam reći. Šta je ovo?

Zagrlio je Jerzyja, češkog turistu, koji je zbunjen.

JERZY: Prosim … Nerozumim … Ne mluvim bosanski … MINISTAR (malo razočarano): Daj, nemoj mene ovdje folirat’ … neću čitav dan ostajat’, sjednica, de ti nama fino reci … JERZY: … prosim mluvte pomaleji … rozumim jen trochy bosanski … MINISTAR: Jel’ vidiš da razumiješ, kako nije, ma svaka ti čast (jako ga tapše po ramenu), hajde reci, ovo je … JERZY: ..tou je … MINISTAR: (ponavlja) tou je … JERZY: hovno … PUTNICI, REVIZOR, VOZAČ (s vidnim olakšanjem): Pa ja…hovno. Dabome. MINISTAR: (s osmijehom, sretan što je našao spasonosno rješenje): E, jel’ mogu ja sad … VOZAČ (krene da mu otvori vrata): Evo …

Čovjek na pragu srednjih godina, skromno obučen, ustaje sa jednog od sjedišta. Blago je iznerviran. To je Ekološki osvješteni član Male Stranke.

EKOLOŠKI OSVIJEŠTENI ČLAN MALE STRANKE: (pokaže):Ja mislim da ovo nije u redu. PUTNICI (poluzainteresovano): Vala, i nije. NEKO OD PUTNIKA: Šta ćemo mi sad s ovim? OSTALI PUTNICI: Brate, da se očisti čisti. Čisto i lijepo naše Sarajevo.
EKOLOŠKI OSVIJEŠTEN ČLAN MALE STRANKE: (vadi dvije knjižice iz džepa): Ovo je najnovija povelja o Ljudskim pravima i ja sam je ovdje odlučio pokazati prvi u Kantonu. Samo je ja i imam. Najljudskija od svih… povelja. (Pokaže drugu knjižicu) A, ovo je Pravilo ponašanja državnih službenika u slučaju pronalaska organskih tvari u sredstvima javnog saobraćaja. To sam stavio u proceduru. Prema ove dvije povelje i ste dužni očistiti ovu Tvar ukoliko nema drugih nadležnih. Molim da u ime građanskih prava, sloboda, i sveopćeg dobra/selameta pristupite izvršenju vaše obaveze.

PUTNICI: Da očistite, bogami. MINISTAR: Šta ja, kako ja. Otkud vama ti papiri, šta je to? EKOLOŠKI OSVIJEŠTEN ČLAN MALE STRANKE: Papiri, papiri. RABIJATNI PUTNIK JALIJAŠ: Ma, poliz’o bi ti to buraz meni, nema greške. Ćupo, ne puštaj ga. MINISTAR: Pa, ne znam ja, kako ću ja … EKOLOŠKI OSVIJEŠTEN ČLAN MALE STRANKE: Ja znam šta govorim. Čekam poziciju asistenta na Fakultetu za društvenu okolinu već 11 godina. Vi ovo morate očistiti. PUTNICI: Tako je. REVIZOR JEDAN: Tako je! REVIZOR DVA (šapće mu na uho): Jes’ normalan ti, izgubićemo posao? Mi smo ovdje neka odgovorna lica. REVIZOR JEDAN: Dobro si, da nas ne prozove. A i nek’ malo čisti, šta fali, vidiš da godinama ništa nije radio. REVIZOR DVA: Pa, kako će, čime? MINISTAR (uplašeno): Pa, čime ću … EKOLOŠKI OSVIJEŠTEN ČLAN MALE STRANKE: Ne zanima me. RABIJATNI PUTNIK JALIJAŠ: Kravatom, buraz. A imaš i papira u torbi… MINISTAR: Ali, to su mi dokumenti za sjednicu …. EKOLOŠKI OSVIJEŠTEN ČLAN MALE STRANKE: To je vaš problem. Prema najljudskijoj od svih Povelja , a i prema Pravilniku, Vi trebate očistiti, ali da ne koristite material koji može zagaditi okolinu i materijal dobijen od prirodnih sirovina …
MINISTAR: Uh, samo prestani, samo prestani molim te, sad ću očistiti.

Ministar čisti. Putnici gledaju. Vozač nešto razmišlja. Revizori sretni što oni nisu u Ministrovoj koži. Jerzy posmatra stvar u čudu. Ministar čisti. Svi su zadovoljni, uključujući i Ekološki osviještenog člana Male Stranke. Najvažnije je da je on zadovoljan.

Odjednom se u tramvaju začuje tresak. Neko je udario sa stražnje strane. Vrata se automatski otvore. Putnici nahrle na vrata, bježeći. Revizori i vozač također šmugnu. Ostanu Ekološki osviješten clan Male Stranke , Ministar i zbunjeni Jerzy. MINISTAR (gleda prema otvorenim vratima): E, sad si je.o ježa. (zavrće rukave) Šta ćemo sad? Sad ću ti oko izvadit’, pa ćeš čitati samo Povelje, a Pravilnike nećeš, j…. (krene da mu izvadi oko perom, inače poklonom koji je dobio od Premijera Kantona). EKOLOŠKI OSVIJEŠTEN ČLAN MALE STRANKE (očajan, jer nema podrške, nestao je, svojim putem i Rabijatni putnik Jalijaš): Ne znam, moj život ionako nema smisla. Ništa nema smisla, ja sada idem da se bacim sa Jekovca. MINISTAR: (polupanično) Ne, idiote, još će te meni na vrat, pa nikad više mandata. Ne, evo je li skoro očišćeno, je li sve u redu, pa ćemo pogledati za taj tvoj status, bit će ok, nemoj se sad ubijati, mi smo kolege, intelektualci, a ne kao ova bagra … EKOLOŠKI OSVIJEŠTEN ČLAN MALE STRANKE (ozari se, iznenađen razvojem događaja): Stvarno? Moj će status biti u redu? MINISTAR: Stvarno, sve će biti u redu. (Sebi u bradu). “J..o sam ti znanje kad se ovo završi, nećeš u osnovnoj školi u Hotonju moć’ radit. (Stisne zube.) A onom ću režiseru gume na motoru ispuhat’. Vidjećete vi ko sam ja…” EKOLOŠKI OSVIJEŠTEN ČLAN MALE STRANKE: Šta kažete? MINISTAR: Ništa, ništa, uredićemo sve. EKOLOŠKI OSVIJEŠTEN ČLAN MALE STRANKE (grli ministra): Hvala, hvala. Ljudskost ima smisla, svi smo mi iz iste kosmičke reakcije nastali, Vi, ja, ovo … (pokaže na ostatke Organske tvari.)

U prazan tramvaj ulaze dva policajca.

DRUGI POLICAJAC: Šta je ovo? MINISTAR: Ništa, ovo je inače manijak, pokuš’o je da me ubije, tjerao me da čistim ovdje, ponižavao me (vadi iskaznicu) ja sam državni službenik. padne po policajcima, molim vas, ovo je manijak… POLICAJAC (okrene se Ekološki osviještenom): Je li momak, šta je ovo bilo ovdje? EKOLOŠKI OSVIJEŠTEN ČLAN MALE STRANKE Ništa, ovaj, ja sam ovaj, htio samo da popravim ovo i tako… društvo i ovu situaciju … PRVI POLICAJAC: Šta bolan, aj’ mr’š odavde, vidi ti njega, ti da popravljaš, mrš … MINISTAR (usplahireno): Čekajte, nećete ga valjda pustiti, pa on je mene tjerao … pa ja sam državni, držao sam … PRVI POLICAJAC: Nismo mi tu gospodine zbog toga, mi smo zbog sudara na uviđaju. Je li iko išta primijetio? DRUGI POLICAJAC: Vidiš da nema nikoga. PRVI POLICAJAC: Dobro si. Haj’mo na kafu. DRUGI POLICAJAC: Ja ne mogu, postim. PRVI POLICAJAC: Dobro, ja ne postim. Al’ iftarim. DRUGI POLICAJAC: Svakom svoje. Haj’mo onda.

Odu. Ministar ostane sam u tramvaju. Malo se sredi, pogleda one umazane papire.

MINISTAR: On će meni… da ja očistim… pih, a i oni, smradovi… najgore je nama… Ali kad na kraju mjeseca dođe ona petica, čovjek lakše podnese… ništa nije dovijeka.

Jutro. Tramvaj stoji u remizi. Čeka da bude vraćen u saobraćaj. Čistačice čitaju novine.

PRVA ČISTAČICA: "Prilikom kontrole putnika jedan od kontrolora GRAS-a primijetio je da se na platformi vozila, između sjedišta, nalazi ljudski izmet nakon čega je uz zaprepaštenje uposlenih vozilo očišćeno i vraćeno u saobraćaj." DRUGA ČISTAČICA: Vidi, vidi. ”I nije prvi put da se GRAS susreće sa ovakvim krajnje primitivnim ponašanjem pojedinih putnika koje ne poznaje nijedno civilizirano društvo.” I nije, da znaš. Mi svaki dan to čistimo. Sve je puno toga. PRVA ČISTAČICA: Čega, bona? DRUGA ČISTAČICA: Znaš i ti dobro, šta se praviš. PRVA ČISTAČICA: Ma znam, ali nema onog Čeha da nam to kaže. DRUGA ČISTAČICA: Pa, češki su nam tramvaji. PRVA ČISTAČICA: A naše neđase. Što bi rek’o Marquez, valja l’ ova? DRUGA ČISTAČICA: Svaka ti pjeva, vidi se da nisi džaba u školu išla. PRVA ČISTAČICA: Izgleda. Nego šta je ono tamo ispod sjedišta? DRUGA ČISTAČICA: Nije valjda opet? (Napravi grimasu gađenja). Koja će, da izvlačimo šibicu. PRVA ČISTAČICA: Eto ti naše nafake. A ja mislila Ministar očistio. DRUGA ČISTAČICA: Ih, kad je ministar išta očistio? PRVA ČISTAČICA: E nećeš bit’ na miru, pa to ti je. (Izvuče šibicu). Kraća, odoh ja. DRUGA ČISTAČICA: Hajde, sad će svakako pauza.

Pauza koja svima, u tramvaju i izvan njega, vječno traje.

(Kraj)