Tragom drinskih brigada: Saborci se sjećaju legendarnog komandanta Zaima Imamovića

Saborci za Zaima kažu da je bio "ljudina“, čovjek sa osmjehom i heroj koji je Bosnu i Hercegovinu, Goražde i Drinu nosio u srcu. Imamović je bio oficir JNA koju je napustio nakon što je spoznao njene prave namjere, vratio se u rodni kraj i organizovao otpor. Svoje bogato vojničko znanje i iskustvo, iskoristio je na najbolji način. Komadovao je operacijama oslobađanja Goražda "Krug“ i "Drina“ koje su izvedene u ljeto 1992.godine kada je oslobođena kompletna teritorija općine Goražde ali i dio susjednih općina. Bio je vrhunski vojskovođa i komandant. Svi su slijepo vjerovali Zaimu Imamoviću i zbog njegovog odnosa prema borcima, tvrde oni koji su ga poznavali.

"Do dolaska Zaima Imamovića na ovo područje mi smo bili organizovani u manje jedinice koje nisu imale potrebnu snagu. On nas je ujedinio, okupio borce, uveo pravu vojničku organizaciju i strategiju i vojničke formacije, sa jasnim, zadacima i ciljevima. Mi jesmo bili organizovani i prije njegovog dolaska ali nas je on vojnim iskustvom učvrstio i ojačao u svakom pogledu. Zaim je bio vizinoar koji je u svakom trenutku znao šta i kako treba uraditi i potpuno vjerovao u ciljeve naše borbe. Bio je neizmjerno hrabar i u isto vrijeme blag i strpljiv komandant“, priča o Zaimu njegov saborac Ejub Kovač.

Kaže da je imao sreću biti rame uz rame sa Imamovićem, a njegovo mišljenje dijele preživjeli saborci, i danas ogorčeni zbog činjenice da je Imamović odlukom vrhovne komande, nakon niza uspješnih akcija, morao napustiti Goražde. Već početkom 1995. godine preuzeo je komandu nad 14. divizijom, krenuo u nove operacije oslobađanja bosanske teritorije, uvijek na čelu, ispred boraca i vođen istim snom, da oslobodi Goražde.

Ranjen je šest puta. Od posljednjeg ranjavanja se nije ni oporavio, a već je bio na frontu i tog kobnog 9. oktobra 1995. godine kada je poginuo u rejonu Rogojske grede. Bilo je to nekoliko dana prije okončanja rata. Zlatni ljiljan dodijeljen mu je posthumno kao i čin brigadira na dan njegove dženaze. Danas njegovo ime nosi kasarna u Pazariću, ulica u njegovom rodnom gradu nazvana je po njemu, a uskoro bi trebao biti podignut i spomenik legendarnom komandantu.

Za sinove Zaima Imamovića, Ernesta i Denisa koji su danas bili u Zaimovom dolu, svaki događaj koji je sjećanje na njihovog oca koji je poginuo u 35 godini života, izaziva ponos.

"Ova manifestacija nam mnogo znači i zahvalni smo njenim organizatorima. Sjećanje na našeg oca je sjećanje i na sve borce koji su pali u odbrani ovog prostora. Drago nam je da i mladi imaju priliku da uče o događajima koji su zauvijek ušli u historiju, da uče o tome ko je i kakav je čovjek bio naš otac. Svako bi dijete poželjelo da ima takvog oca. Malo dana što je bio sa nama, nakon izbijanja rata, znao je do maksimuma iskoristiti da nam se posveti u potpunosti. Bio je nježan otac sa mnogo dobrih riječi u svakom trenutku“, sjeća se Ernest.