BiH
45

Termini islamski ekstremizam, islamist i džihadist u službi generalizacije i stereotipa

Piše: S. H.
Foto: EPA
Foto: EPA
Nespretno, šablonski ili namjerno korištenje termina islamski ekstremizam, islamist, džihadist i niz sličnih primjera, koje mediji, ali i brojne javne ličnosti koriste gotovo u kontinuitetu kada se želi opisati terorizam, u velikoj mjeri služe širenju dezinformacija, generalizirajući islam i terorizam.

Najbolji primjer, blago rečeno neopreznog korištenja terminologije koja se spominje u kontekstu terorizma, su nedavna dešavanja i teroristički napadi u Parizu i Rajlovcu. Čak mnogo prije nego je bio poznat zvanični stav o spomenutim napadima, a naročito o ovom u Rajlovcu, imali smo medijske izvještaje da je riječ o terorizmu koji se neposredno vezao za islamski ekstremizam.

Postavlja se pitanje koliko mediji i javni istupi određenih ličnosti utječu na "nametanje" zaključaka koji nisu provjereni, ne razmišljajući o eventualnim posljedicama kojih će definitivno biti u nekoj skorijoj budućnosti.

Zasebno je pitanje koliko sami analiziramo određene pojave i donosimo zaključke, a koliko se oslanjamo na već formirana mišljenja i neprovjerene informacije.

Nesumnjivo je da je na formiranje takvih šablonskih stavova utjecalo djelovanje terorističkih grupa poput Al-Kaide ili IDIL-a, ali je neozbiljno termine islamski ekstremizam ili islamist koristiti bez poznavanja njihovog izvornog značenja.

Profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu Enes Karić je još 1990. godine pisao o interpretaciji termina islamski ekstremizam. Tako se navodi da se islamski ekstremizam i radikalizam u većini slučajeva opravdava nastojanjem da se "restaurira" uzorno islamsko društvo.

Tako Karić objašnjava da ekstremni fundamentalizam u islamu savremenog doba nije sposoban razlučiti granicu između izvora vjere i povijesnog prevođenja tog izvora u vrijeme.

"Ekstremni fundamentalizam zapravo daje božanske atribute nečemu, što je samo jedno prošlo ljudsko shvatanje. Osim toga, taj fundamentalizam ne uvažava ni Kur'an ni Sunnet, i nije sposoban sagledati pogubnost svog zahtjeva", navedeno je u stavovima Enesa Karića o islamskom fundamentalizmu.

Ko ima potrebu da se pravda, a ko teroriste želi poistovijetiti sa islamom

Islamski teolog i analitičar Muhamed Jusić za Klix.ba komentariše opasnost generalizacije i korištenja termina kada se govori o terorizmu.

"Ako nismo oprezni s riječima koje koristimo lako može doći do generalizacije. Unutar muslimanskih zajednica širom svijeta traje prije svega ideološka borba za 'dušu islama'. U tom konfliktu apsolutna većina 'kulturoloških' i 'vjerujućih' muslimana želi pokazati kako nije sve što čine muslimani islam, a naročito ne ono što čine bombaši samoubice koji u ime islama ubijaju civile širom svijeta. Kada nasuprot toga imate političku i medijsku mašineriju koja čini sve da upravo te ekstremiste prikaže kao jedine predstavnike islama, onda je očito da takve institucije čine medvjeđu uslugu", ističe Jusić.

Američki protuteroristički centar (US National Counter-Terrorism Centre) je još 2008. usvojio dokument nazvan "Riječi koje djeluju i riječi koje ne djeluju- vodič za protuterorističku komunikaciju u kojem se sugeriše da se tadašnja Al-Kaida više ne naziva islamskom ili muslimanskom organizacijom jer to samo nesvjesno daje legitimitet njihovim postupcima.

U Vodiču za protuterorističku komunikaciju posebno se ističe kako administracija u Washingtonu, ali i mediji, trebaju izbjegavati da terorističke organizacije nazivaju islamskim i da ne forsiraju "sukob Amerike s islamom", jer to je upravo ono što Al-Kaidina medijska mašina pokušava proturiti. U strategiji se podsjeća kako bi bilo pogubno izgubiti podršku tako značajnog dijela svjetske populacije koja sebe smatra muslimanima i da ni Amerika, niti bilo ko drugi, ne može sebi dopusti luksuz da protiv sebe okrene sve muslimane svijeta zato što će ih sve smatrati odgovornim za ono što čini jedna mala skupina.

"Danas je IDIL ili DAIŠ preuzeo primat od Al-Kaide i ista pravila bi trebala važiti i iste pouke bismo trebali imati na umu kada imenujemo ovu organizaciju. Umjesto nazivanja terorističkih organizacija islamskim ili muslimanskim, strategija predlaže da se one opisuju pojmovima kao što su totalitarne, terorističke ili nasilno ekstremističke, tj. terminima za koje se kaže da su općepoznati termini koji na adekvatan način definišu našeg neprijatelja i istovremeno mu oduzimaju svaki oblik legitimiteta“, navodi Jusić.

Nesvjesno legitimiziranje terorističkih djela

Na temeljima iste teze strategija predlaže i da se teroristi više ne nazivaju mudžahidima, niti njihove akcije džihadom. "Mudžahid (ili mudžahedin) je sveti ratnik, odnosno pozitivna karakterizacija u islamskoj tradiciji u kontekstu pravednog rata. U arapskom jeziku džihad je "ulaganje truda na Božijem putu" i koristi se u brojnim drugim kontekstima mimo onog ratnog. Nazivati naše neprijatelje mudžahedinima, a njihov pokret globalnim džihadom znači nesvjesno legitimiziranje njihovih postupaka", kaže se u dokumentu.

Osim toga, predlaže se da zvanični dužnosnici u budućnosti kada govore o Al-Kaidi i njenim simpatizerima koriste pojmove kao što su "kult smrti", "kultu sklona organizacija", "sektaški kult", "nasilni kultisti". Također se predlaže čak i odvajanje pojma islamizam i islamistički od terorističkih organizacija, kako bi se njima ubuduće opisivale organizacije koje zagovaraju politički islam, ali ne nužno i terorizam.

"Iz dosadašnjeg iskustva postoje opravdani strahovi kako bi se efikasnom hvatanju ukoštac sa izazovom terorizma nekih islamističkih skupina i definiranju razumne strategije borbe protiv terorizma ponovo mogla ispriječiti čitava plejada novokomponovanih eksperata za islam i "islamski terorizam", koji su preko noći ugrabili priliku da se domognu dobro plaćenih pozicija u sigurnosnim agencijama, medijima i naučnim institutima, pa i kod nas u BiH i regionu. Njihov cilj nije riješiti problem, nego ga konstantno držati aktuelnim, kako bi sebi osigurali materijalnu korist. Nisu rijetki slučajevi da takvi kvazieksperti svojim mišljenjima, kasnije pretočenim u političke odluke, samo dodatno pogoršavaju problem i stvaraju uslove za daljnju radikalizaciju muslimanskih masa", zaključuje Jusić.

Osim toga, upotrebljavanje sintagme islamski terorizam u suprotnosti je s deklaracijom Ujedinjenih nacija (UN), prema kojoj se teroristički akt može povezati samo s političkom pripadnošću počinilaca ili njihovim imenom. S obzirom na to da se navedena sintagma koristi u javnom prostoru, nesumnjivo je da se ova deklaracija krši.