Taktike odugovlačenja: Kako Amidžić "krade dane" CIK-u, a Stevandić Ustavnom sudu
Naime, u utorak je jednim dopisom Ustavnog suda BiH otkriveno da su vlasti u RS-u sakrile originalni dokument prijedloga imenovanja Save Minića, premijera neustavne Vlade RS-a.
Da Nenad Stevandić, predsjednik Narodne skupštine RS-a koji je sakrio prijedlog o imenovanju Minića, ne bude usamljen u ovoj "inovativnoj" taktici, pobrinuo se ministar finansija BiH Srđan Amidžić koji je umjesto papira sklonio pečat.
U srijedu je njegov zamjenik Muhamed Hasanović naveo da novac za prijevremene izbore ne može biti ustupljen Centralnoj izbornoj komisiji (CIK) BiH zbog činjenice da odluka koju je već potpisao, kada je to odbio uraditi Amidžić, nema zvanični pečat ministarstva finansija, kojeg ima samo ministar.
Sakrivanje dokumenata i pečata kao taktika odugovlačenja
Stevandić i Amidžić na ovaj način samo prolongiraju ono što je jasno, to jeste da će CIK dobiti novac za ove izbore, odnosno da će Ustavni sud proglasiti neustavnim izbor Vlade RS-a na čelu s Minićem.
Međutim, njihove taktike bi mogle značajno odužiti proces. Prvenstveno je to sporno kada se uzme u obzir slučaj Amidžićevog sakrivanja pečata.
Naime, CIK je za 23. novembar zakazao prijevremene izbore za predsjednika RS-a, budući da je ranije oduzeo tu poziciju Miloradu Dodiku, nakon pravomoćne presude kojim mu je zabranjeno političko djelovanje narednih šest godina.
Da bi CIK proveo ove izbore, čiji legitimitet je u potpunosti neupitan, treba im novac iz državnog budžeta, bez kojeg ne mogu raspisati potrebne tendere.
Kako su izbori zakazani za nešto više od dva mjeseca, svaki dan u ovoj sagi je ključan, a Amidžiću je to dalo priliku za odugovlačenje.
Bez obzira na to, Amidžićeva taktika sakrivanja pokazuje da su u SNSD-u svjesni da svojevrsne "pobjede" u ovom slučaju nema, već da se sada mogu samo nadati da će proces otežati.
Stevandić dokument davao "iz ruke", nikada nije objavljen
Stevandićeva odluka da u potpunosti sakrije dokument u kojem je Savo Minić zvanični prijedlog za mandatara nove Vlade RS-a može se interpretirati na isti način.
Iako se Amidžić izjavama da će "Hasanovićev dokument biti tretiran zakonito" pokušao na određen način opravdati, Stevandić se svojim metodama otvoreno ponosi, iako u modernoj demokratiji nije zabilježen slučaj da se sjednica jednog parlamenta saziva na osnovu dokumenta kojeg zastupnici nisu dobili.
Dokument, za kojeg je potvrdio da ima potpis Dodika, nije objavljen na zvaničnoj stranici NSRS, a zastupnicima u ovom parlamentu je pokazan samo "iz ruke", odnosno nisu ga dobili prije sjednice.
Da li se državne institucije mogu oduprijeti apsurdnim metodama?
Iako su pravni argumenti, vodeći se logikom, apsolutno jasni, na potezu su sada državne institucije koje moraju da pokažu snagu da se odupru ovakvim metodama kojim pribjegavaju Amidžić i Stevandić.
To je posebno važno kada je u pitanju Ustavni sud, koji je ranije jasno odbijao napade na ustavni poredak Bosne i Hercegovine koji su stizali iz RS-a.
U slučaju da nedostatak dokumenta kojeg Stevandić otvoreno i ponosno krije, te do kojeg apelanti ne mogu doći zbog "dječijih" metoda predsjednika NSRS, bude razlog Ustavnom sudu da odbije apelaciju, to bi bio opasan presedan.
Srećom, iz odgovora kojeg su apelanti dobili ne mora se nužno shvatiti da će apelacija biti odbijena, već da treba biti dopunjena kako bi bila snažnija.
U svakom slučaju, jasno je da pribjegavanje ovim metodama, na određen način, pokazuje i očaj aktera koji su svjesni da pravni argumenti jednostavno nisu na njihovoj strani.
Jednostavnije rečeno, očajni ljudi pribjegavaju svakoj, pa i ovakvoj, metodi kako bi sebi mogli reći da su pokušali sve. Na državnim institucijama je sada red da pokažu da takve stvari ne mogu proći.