Taktičke borbe topovima, haubicama, snajperima i mitraljezima u šumama kod Živinica
Članovi 24 airsoft kluba svoje "vojničke vještine" pokazuju replikama raznih vrsta naoružanja, od pištolja, pušaka, mitraljeza, snajpera, pa sve do topova i haubica.
Živinički airsoft klub B Unit drugu godinu za redom potpisuje se kao organizator međunarodnih airsoft susreta koji su danas u Bašigovcima kod Živinica okupili više od 200 učesnika iz četiri zemlje.
"Ovo je počelo kao jedan vid igre, zabave i rekreacije, a danas privlači veliki broj ljudi. Airsoft je specifičan po tome da se igra na fer osnovi, s replikama raznih vrsta oružja iz kojih se ispaljuju plastične kuglice dometa do 40 metara", kaže za Klix.ba predstavnik živiničkog kluba Adnan Omerbegović.
Svako od učesnika bira svoj stil igre, uniformu i vrste naoružanja. Organizatori su u proteklom periodu osmišljavali zadatke i izazove koje su postavili pred učesnike na raznim predjelima bašigovačkih šuma.
Topovima uništavaju laboratoriju
Jedan od susreta se zove "Zombi flaka", a učesnici će napadati laboratoriju koju moraju uništiti. Za ovu namjenu koristit će, između ostalog repliku topa u kojem se nalaze petarde.
"Mjesecima su se pravili planovi za ove susrete, a kroz slijed događaja učesnici dobijaju bodove na osnovu osvajanja baza, uništenih topova...", pojašnjava Omerbegović.
Nekoliko članova Airsoft udruženja Krpelji iz Vinkovaca u ovom adrenalinskom sportu učestvuje od 2009. godine, a u ovaj svijet su uplovili uz pomoć video klipova putem internet platforme YouTube.
Danas kada drže repliku naoružanja u svojim rukama, pričaju nam da se vraćaju u period djetinjstva kada su se kao dječaci svi "igrali rata".
"Izuzetno je teško objasniti kakav je osjećaj kada smo u svemu ovome. Ovo je veoma interesantan sport jer upoznajemo veliki broj ljudi iz cijele regije. Nije bitno kako se ko zove, a svi skupa iz sebe ispucamo pozitivnu, ali čak nekada i negativnu energiju", ističe Zoran Kruščić iz vinkovačkih Krpelja.
Kvalitetnija replika oko hiljadu eura
Opremu za airsoft nabavljaju na razne načine, putem interneta iz Poljske, ali i na prostoru Hrvatske.
"U Hrvatskoj nam to nije problem jer smo u Evropskoj uniji te ne nailazimo na komplikacije na carinama. Kada je riječ o cijenama kvalitetnih replika, one se u prosjeku kreću oko hiljadu eura, ali imamo i one jeftinije koje su naravno mnogo lošijeg kvaliteta i mogu se naći i za 100 eura", pojašnjava Kruščić.
Dok bašigovačkim šumskim predjelima odzvanjaju zvuci replika automatskog naoružanja, Milan Poljinčević iz beogradskog airsoft kluba Rapax nam priča da je ovaj sport u potpunosti bezbjedan.
"Svi su ovdje pekari, ljekari, apotekari. Mali broj imamo onih iz vojske i policije. Niko od nas se međusobno ne svađa, svi smo tu da bismo ispucali svoju energiju. Adrenalin radi svoje, a jednom sedmično imamo treninge koji su slični druženjima kao što je ovo danas, međutim tada nas je znatno manji broj. Imamo nekada i individualne treninge na kojima uvježbavamo tehnike kretanja i slično. Ovo je timska igra, a pojedinac sam ne može mnogo postići", ističe Poljinčević.
Airsoft je simulacija vojnih operacija, a ekipe se dijele na dvije strane te vode taktička, strateška i druga nadmudrivanja da bi ostvarili pobjedu.
Pogodak prijavljuju igrači koji učestvuju u igri, tako da je prijeko potreban fair play i poštenje igrača.
Airsoft klubovi postoje u većini bh. gradova, a svoju ekipu pod nazivom Centurion ima i Velika Kladuša.
Kenan Mržljak u ovom je svijetu već pet godina, a najviše ga ispunjava nivo adrenalina za vrijeme svake taktičke operacije.
"Naš klub trenutno raspolaže samo sa jurišnim puškama i većina je američke proizvodnje. Prilikom kupovine opreme dosad nismo imali nijedan problem. Većinom je kupujemo u Hrvatskoj, a granice prelazimo sasvim normalno, bez bilo kakvih problema. U BiH imaju manji shopovi u kojima se može kupiti sitna oprema", navodi Mržljak.
Podijeljenje reakcije bh. građana
Kaže nam i da su rekacije ostalih građana na airsoftere u BiH podijeljene.
"To zavisi od kantona do kantona. Neki nas podržavaju, dok neki smatraju da je riječ o nekakvim obukama. Ali, to nije istina. Ovdje je najviše riječ o druženju, a ko želi da se u to uvjeri svakako treba da dođe i da pogleda kako mi to radimo", naglašava Mržljak.
Prema tvrdnjama naših sagovornika, u Srbiji, BiH i Hrvatskoj ovaj sport nije naišao na podršku države. Niko im ne brani da organiziraju ovakve vidove aktivnosti, ali novčanu potporu za svoj daljnji razvoj do danas nisu dobili.
Jedna od najvećih historijskih misterija riješena: Naučnici pročitali spis star 2.000 godina
