U to vrijeme, prema riječima penzionisanog generala Vasiljevića, bosanski Srbi nisu imali ni paravojske, ni ratne planove.
General Vasiljević posvjedočio je da je Stranka demokratske akcije (SDA) od početka 1991. zagovarala secesiju od Jugoslavije, a da je u ljeto te godine počela obučavati paravojsku, koja je početkom jeseni nazvana Patriotska liga.
“Uslijedio je prvi napad na Srbe i JNA, poslije kojeg je Karadžić svojim pristalicama naložio da ne pružaju nikakve povode za konflikt”, izjavio je svjedok.
Početkom 1992. godine, JNA je sa vodstvima sva tri naroda u BiH dogovorila da paravojske budu razoružane, ali, Vasiljević je kazao da za to “nije bilo političke volje”. Prema rječima svjedoka, lider SDA, Alija Izetbegović, u razgovoru s njim, negirao je da zna za paravojne formacije te partije.
Na Izetbegovićev poziv, Bošnjaci su, kako je kazao svjedok, napustili JNA, a njihova mjesta zauzeli su Srbi. Uslijedili su napadi na JNA i blokiranje njenih kasarni u BiH.
Karadžić, bivši lider Srpske demokratske stranke (SDS), optužen je za progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, genocid u Srebrenici, terorisanje stanovništva Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada, te za uzimanje “plavih šljemova” UN za taoce.
Prema optužnici, ti zločini su počinjeni u okviru udruženog zločinačkog poduhvata u cilju trajnog uklanjanja nesrpskog stanovništva sa teritorija BiH, koje su bile predviđene da uđu u ujedinjenu srpsku državu.
Tokom unakrsnog ispitivanja, Vasiljević je potvrdio je da u maju 1992. bio penzionisan, “djelimično” zbog toga što se zalagao da JNA ostane višenacionalna vojska u vrijeme dok je u njoj sprovođeno “etničko čišćenje” svih koji nisu rođeni u Srbiji i Crnoj Gori.
Upitan da li je od kraja 1991. godine JNA štitila samo Srbe, umjesto da sprečava sukobe, Vasiljević je potvrdio da je tada naređeno da se “zaštite narodi koji se nisu složili da žive van Jugoslavije” i “kojima je uskraćeno pravo da se o tome izjasne”, a to su bili Srbi.
“Srpski narod se nije opredijelio da živi u otcijepljenim banana-državama...Htio je da ostane u Jugoslaviji...JNA je štitila njih, što ne znači da je progonila druge”, rekao je general Vasiljević.
Na pitanje Optužbe da li je JNA naoružavala bosanske Srbe, svjedok je odgovorio da je tačno da je vojska od marta 1992. naoružavala legalnu Teritorijalnu odbranu, koju su, međutim, na poziv svojih lidera, napustili Bošnjaci i Hrvati.
Svjedok je indirektno potvrdio da je većina oficira JNA u BiH podržavala stav SDS o ostanku u Jugoslaviji ili o nužnosti srpskog entiteta. Na sugestiju zastupnice Optužbe, Vasiljević je kazao i da je tačno da su srpske paravojne snage, poput “Žutih osa” i “Arkanovaca”, s proljeća 1992. počinile zločine nad muslimanskim civilima u Zvorniku i Bijeljini.
Odbrana je kao drugog svjedoka izvela Peru Markovića, bivšeg člana srpskog Kriznog štaba u Brčkom, koji je za izbijanje rata u tom gradu okrivio lokalnu SDA i Hrvatsku demokratsku zajednicu (HDZ), i njihove paravojske.
Marković je potvrdio da su u Brčkom djelovale različite paravojske iz Srbije, uključujući “Arkanovce” i “Crvene beretke”, tvrdeći da ih srpsko ratno Predsjedništvo nije podržavalo.
Uprkos predočenim dokumentima, Marković je negirao da je ratno Predsjedništvo radilo zajedno sa Goranom Jelisićem, koga je sud u Haagu osudio na 40 godina zatvora zbog zločina u logoru Luka u Brčkom.
Nastavak suđenja Karadžiću zakazan je za 5.mart.
