Zaštićeni svjedok pod pseudonimom Z2 rekao je da je nakon napada snaga Vojske Republike Srpske (VRS) na Srebrenicu 11. jula 1995. godine iz Potočara, s velikim brojem civila odveden u Dom kulture u Pilici (općina Zvornik).
"Iz tog Doma utrpali su nas u dva autobusa, prije toga su nam vezali ruke. Vidio sam da smo došli do nekih kuća i te Ekonomije u Branjevu. Tamo je bila vojska, ubojice, već su se čuli rafali. Tu su nas izveli. Vidiš smrt, očima je vidiš... Nema više života", prisjetio se svjedok.
Prema riječima svjedoka Z2, vojnici VRS-a odveli su i druge Srebreničane do livade gdje je vidio “veliki broj mrtvih tijela”.
"Rekli su da okrenemo leđa i onda se čuo samo rafal ili dva. Svi smo popadali i gotovo. Nakon paljbe pitali su je li ko živ. Javila su se dvojica, a onda su im prišli vojnici i pucali u njih samo jednom. Mene ništa nije pogodilo, tako da sam ležao i čekao da prođe. To ubijanje se nastavilo skoro do mraka", rekao je Z2. Dodao je da je u Branjevu vidio oko 1.000 mrtvih Srebreničana.
Za sudjelovanje u ubistvima više od 800 Srebreničana, u julu 1995. na Vojnoj ekonomiji Branjevo, koji su prethodno bili zatvoreni u Pilici, Državno tužilaštvo tereti Franca Kosa, Stanka Kojića, Vlastimira Golijana i Zorana Goronju, bivše pripadnike Desetog diverzantskog odreda Glavnog štaba VRS-a.
Svjedok Z2, koji je uz mjere zaštite identiteta svjedočio i uz zaštitu lika, rekao je da je napad snaga VRS-a na Srebrenicu počeo 11. jula 1995. “teškim granatiranjem grada”.
"Mi stariji civili smo otišli u Potočare, dok su vojnici i neki mlađi civili otišli kroz šumu do Tuzle. U Potočarima sam bio dva dana, vidio sam i Ratka Mladića tamo. Davao je djeci čokolade, tako je volio djecu da je pobio očeve i ostavio siročad”, kazao je Z2.
Mladić, bivši komandant Glavog štaba VRS-a, optužen je pred Haškim tribunalom za genocid u Srebrenici i druge zločine u BiH, trenutno je u bjekstvu.
Prema kazivanju svjedoka Z2, pripadnici VRS-a u Potočarima su odvojili muškarce u jednu kuću, a žene i djecu autobusima su prevezli u Tuzlu.
“Nas muškarce su prebacili u školu ‘Vuk Karadžić’ u Bratuncu. Tamo su počeli izvoditi odmah. Rekli su nam da stvari ostavimo napolju. Počeše izvoditi da tuku i ubijaju. Ne znam tačno koliko je ljudi izvedeno, ali to je bilo non-stop. Nakon dvije noći opet su došli po nas i odvezli nas u neki Dom kulture u selu Pilica", prisjetio se svjedok Z2.
Svjedok je rekao da je, nakon što je preživio strijeljanje u Branjevu, više dana lutao šumama u blizini Pilice. Poslije toga se predao pripadnicima VRS-a koji su ga odveli u logor Batković u blizini Bijeljine.
Zaštićeni svjedok ostao je u Batkoviću pet mjeseci, do decembra 1995. godine kad je razmijenjen.
U toku unakrsnog ispitivanja Duško Tomić, branilac Franca Kosa uputio je svjedoku izvinjenje u ime svojeg branjenika dodavši da “optuženi Kos tvrdi kako svjedok govori istinu”.
Naredno ročište zakazano je za 31. maj, kad će Sudsko vijeće izvršiti obilazak terena u Pilici i Branjevu, dok će Tužilaštvo BiH sa saslušanjem svjedoka nastaviti 3. juna ove godine.
Dolazi li Bolt u Sarajevo? Glavni Uberov konkurent traži vozače u glavnom gradu BiH
