Svjedoci Živan Filipović i Dušan Spasojević izjavili su da su muslimanske paravojne formacije, koje je organizovala i naoružavala Stranka demokratske akcije (SDA), 31. marta 1992. blokirale Bijeljinu mnoštvom barikada na ulicama i snajperistima koji su bili na zgradama.
Karadžić, tadašnji vođa Srpske demokratske stranke (SDS), optužen je, između ostalog, za progon Bošnjaka i Hrvata iz 20 opština u BiH. Kako se navodi u optužnici, srpske paravojne formacije, predvođene jedinicom Željka Ražnjatovića Arkana, početkom aprila 1992. godine su na silu preuzele kontrolu nad Bijeljinom, i pritom ubile 48 civila.
Karadžić je optužen i za genocid u Srebrenici, teror nad civilima u Sarajevu dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem, te uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce. Tokom unakrsnog ispitivanja tužiteljice Hildegard Uertz-Retzlaff, svjedok Filipović, koji je bio zamjenik komandanta Teritorijalne odbrane u Bijeljini, potvrdio je da su Srbi, bliski Srpskoj radikalnoj stranci (SRS), dan prije sukoba bacili bombu na kafić “Istanbul” u kojem su se okupljali muslimani. Zatim je, prema riječima svjedoka, jedan musliman pokušao da baci bombu na kafić “Srbija”, ali je u tome spriječen.
Pozvan od tužiteljice da potvrdi raniju izjavu da su žrtve u Bijeljini izazvale, pored lokalnih ekstremista, paravojne formacije Željka Ražnjatovića-Arkana, Ljubiše Savića-Mauzera i Patriotska liga na čelu sa Hasanom Tirićem, Filipović je odgovorio da su “pripadnici Patriotske lige prvi postavili barikade i snajpere, a ovi ostali bili su učesnici rata - sklanjali su barikade”.
Nakon što mu je prikazana fotografija pripadnika Ražnjatovićeve paravojne formacije koji šutiraju tijela civila na tlu, svjedok je potvrdio da su to “arkanovci”, ali nije mogao da identifikuje ni civile, ni mjesto događaja.
Ražnjatović je ubijen 2000. godine u Beogradu, a Haški tribunal ga je ranije optužio za ratni zločin. Filipović je posvjedočio da je Ražnjatović bio kriminalac i da su ga se plašili i Srbi, a naročito muslimani. Negirao je, međutim, da su Ražnjatovića u Bijeljinu pozvale lokalne vlasti, tvrdeći da su to učinili “radikali i njegovi ljudi”.
Na pitanje o protjerivanju stotina muslimana koje je sprovodio Vojkan Đurković, Filipović je odgovorio da “nije bilo pritiska” za iseljavanje. Prema riječima svjedoka, Đurković je kasnije pred sudom oslobođen optužbi za progon, nakon što su muslimani svjedočili da im je on “pomogao da pređu” na njihovu teritoriju. Spasojević, policijski inspektor iz Bijeljine, izjavio je da je policija činila sve da spriječi sukobe i da je odmah uhapsila osobu koja je bacila bombu na kafić “Istanbul”. Za polovinu žrtava, on je kazao da su stradale na barikadama, “pružajući otpor”.
U unakrsnom ispitivanju, tužiteljica Katrina Gustafsson potvrdila je da nasuprot izvještajima policije, muslimanske snage nikada nisu kontrolisale cijeli grad i da barikade nisu ukolonili “samoorganizovani građani”, već prvenstveno Ražnjatovićeva vojska. “Ne bih se složio s vama”, odgovorio je svjedok.
Pozvan da objasni zašto u policijskim izvještajima nisu navedene okolnosti pod kojima su stradali civili, uključujući i žene, Spasojević je rekao da ne zna. Nastavak suđenja zakazan je za 22. mart, javlja Birn.
