Sud BiH u tom kontekstu napominje da dosljedno primjenjuje i poštuje kako zakone države BiH tako i međunarodne konvencije, uvažavajući prava i odbrane i tužilaštva, saopćeno je iz Suda.
To uključuje i poštivanje domaćeg Zakona o krivičnom postupku koji ne predviđa mogućnost obaveznog određivanja pritvora po osnovu činjenice da se optuženom sudi za najteže krivično djelo, niti je to jedan od osnova za određivanje pritvora prije izricanja presude.
Sud je dužan postupati u granicama takvog zakona. Svi osnovi za određivanje pritvora koji postoje u zakonu moraju se cijeniti ponaosob, u svjetlu konkretih činjenica i u skladu s prijedlozima stranaka.
Od momenta podizanja optužnice u predmetu Babić i drugi optuženi Dušan Janković nalazio se u pritvoru iz razloga propisanih ZKP-om, a istaknutih u prijedlogu Tužilaštva BiH, i to: bojazan od utjecaja na svjedoke u toku postupka i bojazan da bi puštanje na slobodu rezultiralo stvarnom prijetnjom narušavanja javnog reda.
U ovom predmetu bitno je naglasiti da Tužilaštvo BiH, tokom cijelog glavnog pretresa, nije tražilo određivanje pritvora ni za jednog optuženog - a zbog opasnosti od bijega.
S obzirom na to da Sud BiH može isključivo postupati u okviru zahtjeva Tužilaštva BiH i da ne može po službenoj dužnosti i samoinicijativno proširivati osnove za određivanje pritvora, Sud BiH je rješnjem od 10. novembra 2009. godine ukinuo pritvor optuženima kada su prestali razlozi za određivanje pritvora po osnovama koje je isticalo Tužilaštvo BiH.
Nakon što je Tužilaštvo izvršilo izvođenje dokaza, uključujući saslušanje svjedoka, Sud BiH nije našao da i dalje postoji opasnost od utjecaja na svjedoka, niti da bi njihovo puštanje na slobodu rezultiralo stvarnom prijetnjom narušavanja javnog reda imajući u vidu sve okolnosti koje se odnose na ovaj i druge vezane predmete.
Odjel I za ratne zločine Suda BiH je od početka rada, januara 2005. godine, pa do danas pravosnažno okončao 58 predmeta ratnih zločina u kojima je procesuirano 78 osoba.
Od navedenog broja procesuiranih, 62 osobe su osuđene, a 16 oslobođeno optužbi.
Osuđenima je izrečena kazna zatvora u ukupnom trajanju od 921 godine.
Pored toga, Sud je izrekao 15 nepravosnažnih presuda u odnosu na 31 osobu, 22 osobe su osuđene nepravosnažno na kaznu zatvora u ukupnom trajanju od 432 godine i tri mjeseca.
Poređenja radi, Haški tribunal je od početka rada 1993. godine pravosnažno okončao 54 predmeta ratnih zločina, u odnosu na ukupno 84 osobe.
Za 17 godina svoga rada izrekao je ukupno 924 godine zatvora i jednu doživotnu kaznu.
Samo za zločine na Korićanskim stijenama Sud BiH osudio je sedam osoba i izrekao ukupno 121 godina zatvora.
Od svog osnivanja Haški tribunal osudio je dvije osobe za ove zločine, dok u entitetskim sudovima nije bilo suđenja.
Stoga je svako dovođenje u pitanje rada Suda BiH, pa čak i njegovog postojanja, krajnje neprimjereno i površno.
Sud je jedan u nizu organa javne vlasti koji su odgovorni za provođenje zakona.
Naravno, situacije poput ove mogu ukazivati na potrebu da se mijenjaju kako zakonska rješenja tako i mehanizmi za njihovo provođenje.
Posebno se podsjeća na činjenicu da je Zakon o krivičnom postupku BiH izmijenjen prošle godine, ali se zakonodavac opredijelio za uvođenje obaveznog pritvora za najteža krivična djela, samo nakon što je izrečena prvostepena presuda, i to veća od pet godina.
Činjenica je da je pored ovog i bijeg osuđenog Momira Savića, ranije ove godine, uzdrmao javnost i pokazao određene slabosti zakonskih rješenja i mogućnosti njihovog provođenja.
Stoga je ovo možda prilika za sve, pa i za Sud BiH, da se razmotri kako se ubuduće odnositi prema ovom problemu, naravno uz poštivanje relevantnih okolnosti svakog pojedinačnog slučaja, saopćeno je iz Suda BiH.
Dolazi li Bolt u Sarajevo? Glavni Uberov konkurent traži vozače u glavnom gradu BiH
