Šta smeta pojedinim bh. naučnicima u novom zakonu: Za akademsko napredovanje "zasukati rukave"
Riječ je o zakonu koji je prvi i najvažniji potez novoformiranog Ministarstva za visoko obrazovanje i nauku u Kantonu Sarajevo. Da je ovakav zakon potreban, saglasni su svi, ali tek se sada treba suočiti s problemima i raspravama. Na tekstu zakona radilo je čak 26 osoba iz sektora nauke i obrazovanja, a trenutno su u toku javne konsultacije prije javne rasprave.
Prilikom izrade teksta zapažena rasprava vodila se kod pitanja o pooštravanju kriterija za izbor u veća akademska zvanja. Naime zakonska reforma podrazumijeva i nova ulaganja u nauku kroz obećana 3 miliona od Vlade KS, ali to znači i očekivanja od akademske zajednice za međunarodno relevantne publikacije, što je donekle uznemirilo jedan dio uspavane akademske zajednice.
Tako je u prijedlogu ovog zakona predviđeno da se za:
-
docenta može birati kandidat koji ima minimalno tri naučna rada objavljena u priznatim publikacijama, od čega jedan naučni rad u publikaciji indeksiranoj u referentnim citatnim naučnim bazama podataka najvišeg međunarodnog ranga...
-
vanrednog profesora može birati kandidat ako pored osnovnih uvjeta ima minimalno pet naučnih radova u priznatim publikacijama, od čega dva naučna rada objavljena u publikacijama indeksiranim u referentnim citatnim naučnim bazama podataka najvišeg međunarodnog ranga, potom objavljenu knjigu, originalni stručni uspjeh poput projekta, patenta te uspješno mentorstvo najmanje jednog kandidata na drugom ciklusu studija...
-
redovnog profesora može birati kandidat s minimalno osam naučnih radova, od čega četiri objavljena u bazama podataka najvišeg međunarodnog ranga, dvije knjige, originalnim stručnim uspjehom i slično.
Ključni detalj krije se u uslovu ili kriteriju određenog broja naučnih radova, koje je potrebno priložiti za napredovanje u akademsko zvanje, a koje je potrebno objaviti u publikacijama koje su indeksirane kao najviši međunarodni rang. U praksi to znači da se od bh. naučnika traži aktivniji pristup u smislu produkcije, ali i objavljivanje radova na međunarodnom nivou, što podrazumijeva pisanje prije svega na engleskom jeziku.
To znači da će naučni radovi iz BiH biti vidljiviji, citiraniji i zbog jezika dostupniji mnogo širem krugu naučne javnosti.
Ipak, ne slažu se svi s takvim zamislima. S Odsjeka za filozofiju i Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu obratili su se javnosti kritikujući takve prijedloge u novom zakonu, ocjenjujući da će takvo nešto uništiti filozofske i općenito društvene nauke.
Sa ta dva odsjeka poručuju da se time ukidaju akademske slobode i određuju standardi koji nemaju naučnu opravdanost.
"Prednacrt Zakona o visokom obrazovanju kao kriterij za naučni rad na univerzitetu uzima komercijalni faktor i vodi se isključivo kvantitativnom metodom procjenjivanja izvrsnosti. To se ogleda u zahtjevu da o izboru profesora i saradnika odlučuju citatne baze 'najvišeg međunarodnog ranga' (član 113.)! Šta znače baze 'najvišeg međunarodnog ranga' nije definirano, ali je jasno da se radi o bazama koje kroz osnovni kriteriji obuhvataju časopise koji imaju najveću distribuciju i širinu upotrebe, što samo po sebi ne znači i kvalitet. Naprotiv, veoma često, posebno u humanističkim, društvenim i duhovnim naukama, to dovodi do apsurda i suštinski suprotnih pozicija. Citatne baze ne nastaju isključivo na temelju kvaliteta, nego na temelju bibliotečke uređenosti i opremljenosti časopisa, što znaju svi koji su barem jednom radili na verificiranju neke publikacije u citatnim bazama", navode u otvorenom pismu s Filozofskog fakulteta.
Ministarstvu se prigovara što materijalno ne podrži postojeće naučne časopise u Sarajevu u cilju njihove indeksacije u traženim bazama podataka. Stoga poručuju da su time najviše pogođeni postojeći časopisi u oblasti društvenih i humanističkih nauka.
"Drugim riječima, zakonodavac traži od akademske zajednice, posebno od mladih istraživača, da ispune uvjet za čije ispunjenje nije osigurao ni minimalnu infrastrukturu. Ovo vodi direktno u uništavanje društvene i humanističke misli i ukidanje Filozofskog fakulteta kakav danas imamo. Mladi ljudi će biti destimulirani da se bave npr. filozofijom i sociologijom, jer će takva djelatnost od njih zahtijevati maksimum ulaganja i minimum dobiti! Pored toga, profesori su stavljeni u poziciju pravne nesigurnosti, koja ugrožava čak i njihovu egzistenciju. Prema onome što predlaže, zakonodavac ustvari želi reći da svi naučnici u Kantonu Sarajevo moraju svoje radove pisati na engleskom jeziku, a maternji jezik potpuno staviti izvan upotrebe u nauci. Vjerujemo da ne treba posebno objašnjavati da takav stav vodi uništavanju maternjeg jezika, a u konačnici i bosanskohercegovačke kulture i naučne misli uopće", poručuju sociolozi i filozofi s Filozofskog fakulteta u Sarajevu.
Da li se na ovaj način pojedinci plaše vlastitog neuspjeha? Da li se plaše rada i konstantnog ulaganja i razvoja sebe kao naučnika, što znači da mnogi više neće moći uživati blagodati profesorskog zvanja bez mnogo naučnog usavršavanja i ulaganja pokazat će vrijeme. Istina, mnogi naučnici iz BiH su već svjesni da bavljenje naukom u uskom krugu naučne publike nije dovoljno pa su se orijentisali na pisanje članaka na engleskom jeziku i "izlazak na strano tržište", što naravno za sobom dovodi i željenu citiranost.
Jedno je objaviti naučni rad u časopisu koji ima višedecenijsku reputaciju u svijetu, a drugo objaviti taj isti rad u nekom od novoformiranih časopisa na osnovu granta, čiji je vijek trajanja godina ili dvije pa onda urednici dolaze u problem da nemaju dovoljan broj radova za objavu.
Istina, na Univerzitetu u Sarajevu postoji mnogo nedostataka, a prije svega kada je riječ o nedovoljnom ulaganju. Ipak, pitanje je i koliko se nastavno osoblje žali na slabo opremljene biblioteke, savremene svjetske časopise i druge stručne publikacije. Koliko je naših naučnika i nastavnog kadra godišnje provelo na nekoj vrsti razmjene na nekom od evropskih ili svjetskih univerziteta i još mnogo toga.
U analizi publikacija u referentnim međunarodnim časopisima od 2015. do 2019. godine primjetno je da broj naučnih publikacija iz BiH ipak raste. Međutim, raste broj publikacija nižeg ranga i utjecaja te njihova upotrebna vrijednost izražena kroz citate opada. To u praksi znači da autori sa UNSA manje sarađuju s kolegama iz svijeta i da u najvećem broju slučajeva ostaju otvoreni u zatvorenom krugu.
I kada se uporedi naučna produktivnost i prosječna plaća akademskog kadra na UNSA s univerzitetima u Rijeci, Novom Sadu ili Crnoj Gori, onda su kritike još više opravdane. Vlada Kantona Sarajevo prije dvije godine potpisala je kolekivni ugovor s UNSA i time do 30% povećala plate uposlenicima i profesorima, ali to očito to nije rezultuiralo intenziviranjem istraživačkih radova.
