Spin na Neretvi
27

Šta se sve krije iza priča o krađi izbora u Mostaru i stalnih zahtjeva za novim brojanjem

R. D.
Vijećnica u Mostaru (Ilustracija: Klix.ba)
Vijećnica u Mostaru (Ilustracija: Klix.ba)
Brojanje glasova Mostaraca na dugo čekanim lokalnim izborima otišlo je u nedogled, a sve se čini kao da imamo dva suplementarna cilja. Vjerovatno ćemo dobiti rezultate s nešto manje neregularnosti, ali i stanje gdje su svi subjekti u vijeću pobjednici izbora.

Vječno brojanje glasova će čak i od evidentnih izbornih gubitnika, onih koji su ostali ispod crte, stvoriti moralne pobjednike, jer i oni sada "s pravom" mogu moralizirati da ispada da su skoro svi iznad crte pribjegavali marifetlucima.

U situaciji kada svi pričaju o krađi glasova i izbornim prevarama, posve blijedi klasični izborni kontekst o pobjednicima i gubitnicima – i to znaju svi. Krađa glasova sjajan je politički spin i uvijek djeluje.

Prvi su na neregularnosti počeli upozoravati iz, gle čuda, stranke koja je dobila najviše glasova – HDZ-a. Ciljali su na 15 stolica u vijeću, a dobili 13. Posebno im je zasmetao mandat SDA-ovom Alisu Čolakoviću na Gradskom području Jug, ali i oni Bh. bloka na zapadu. Sjećamo se histerije mostarske gradske organizacije HDZ-a koja je jedno te isto saopćenje slala svaki sat.

Nekako, u isto vrijeme, istupe o krađi glasova na Neretvi počeli su odašiljati i iz SDP-a. Najjača mostarska opoziciona stranka po tim prvim, ali i ovim posljednjim glasovima ostala je na istom bilansu kao i prije 12 godina – tri mandata. Stratezi u crvenom nisu uspjeli iskoristiti "hajp" s presudom u Starzburu, a jedan mandat na listama Bh. bloka uzela im je i Prva mostarska partija (PMP).

Kad su prebrojane preferencije, o krađi su počeli govoriti i u Koaliciji za Mostar, optužujući se između sebe te identificirajući odgovorne – poznate aktere i iz ranijih izbornih ciklusa. Preko noći je pljačka postala jedina politička priča u Mostaru, a na scenu su isplivala i stara rivalstva, podmetanja i prepucavanja, otkopane su ratne sjekire koje je samo scenografija predizborne kampanje sklonila s vidjela.

U postizbornu kakofoniju bez većeg povoda uključili su se i ostali, Naša stranka, HRS, Srbi, kao i svi oni koji nisu prebacili prag od tri posto.

Posve je jasno da glasove treba tačno prebrojati, ali ni neutralni brojači u sarajevskom Centru za brojanje CIK-a ne mogu pomoći onima kojima su birački odbori uništili listiće, prekrižili, precrtali, dopisali, već samo onima koji su oštećeni pogrešnim upisivanjem zbira.

I drugo, ono važnije – mostarski izbori realizirani su uz najveću moguću pompu, pažnju medija i međunarodne javnosti i s rekordnim brojem posmatrača – 1.717 na 150 biračkih mjesta. Šta li se dešava po općinama gdje se izbori ne održavaju svake 12. godine, gdje Sattler, Nelson i Inzko ne navrate u toku dana, a predsjednici političkih stranaka ne budu posmatrači u nekom drugom Zaliku ili na Tekiji.

Dok svekolika javnost čeka odluku CIK-a, a kandidati s nestrpljenjem čekaju hoće li završiti u udobnim foteljama Vijećnice u kojoj su dosad sjedili svi drugi osim vijećnika, za Mostar vrijeme prolazi – budžet će opet donijeti jedan čovjek, pandemija će vjerovatno osakatiti još jednu turističku godinu, sve je više praznih poslovnih prostora, a i smeća na Uborku, kolektori i dalje nisu u funkciji...

Stotine problema čeka rješenja, Mostarci nekog s izbornim legitimitetom ko će zasukati rukave i početi raditi svoj posao. Svi čekaju gradonačelnika ili gradonačelnicu.