"Obraćam Vam se povodom spoljne i unutrašnje agresije na domovinu nas Bosanaca i Hercegovaca, međunarodno priznatu, suverenu i nezavisnu državu – Republiku Bosnu i Hercegovinu", pisao je Mikulić Samaranchu, prenijeli su tada bh. mediji.
Agresija je, pisao je Mikulić, stravično brutalna.
"Ubijaju se i ranjavaju nevini ljudi, žene i djeca. Preko 250.000 ljudi, najvećim dijelom starih osoba, žena i djece napustilo je svoje domove i pobjeglo ispred prijetećih opasnosti. Uništavaju se privatna, društvena i državna imovina, spomenici naše prošlosti, kulturna dobra, škole, bolnice, vjerski objekti, privredna preduzeća i infrastruktura. Blokiraju se i izlažu opasnostima čak i ustanove za retardiranu i slijepu djecu... Bosna i Hercegovina i njen glavni grad Sarajevo u potpunoj su u blokadi. Prijete glad i epidemije", naglasio je Mikulić.
Između ostalog, napisao je i da "rješenje za krizu mogu naći samo građani i narodi Bosne i Hercegovine".
"Oni nisu bili, niti su sada u međusobnoj svađi", istakao je Mikulić, poručujući Samaranchu da bi bio "tužan da vidi Sarajevo".
Mikulić je 1938. godine rođen kod Gornjeg Vakufa, a umro je u Sarajevu 1994. godine. Zajedno sa ocem Jurom otišao je u partizane kao dječak. Nakon 1945. godine obavljao je niz istaknutih funkcija u BiH i Jugoslaviji, te bio istaknuti član Saveza komunista Jugoslavije.
