Bosanskohercegovačka politička elita očito je samo deklarativno shvatila važnost prilike koja se pruža BiH u smislu pozitivnih iskoraka Evropske unije u odnosu na našu državu.
Najbolji dokaz volje i spremnosti Evropske unije jeste potpisivanje nezasluženog Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SPP) između BiH i EU, a koji je stupio na snagu 1. juna 2015. godine.
Predsjedavajući Predsjedništva BiH Mladen Ivanić nedavno je izjavio da ukoliko njihove "gluposti dovedu do toga da ne bude refomi" onda su sami krivi za situaciju u kojoj se nađe BiH.
Dodao je i činjenicu da padom njemačko-britanske inicijative dugo niko neće napraviti ništa ozbiljno kada je riječ o BiH.
Jasno je da će najveća šteta biti nanesena građanima BiH, građanima države koja već ima ogroman stepen korupcije i nezaposlenosti.
Frustracije i ambicije bh. političara ispred ekonomskih interesa države
Bakir Izetbegović, bošnjački član Predsjedništva BiH, također se nadao ubrzanom provođenju reformi neophodnih za euroatlantske integracije naše države.
Slične poruke slao je i hrvatski član Predsjedništva BiH Dragan Čović koji je izjavljivao kako "najmanje s čim vlasti u BiH trebaju dočekati predsjednicu njemačke vlade jesu usaglašene reformske agende svih nivoa vlasti, na čemu se intenzivno radi”.
Uprkos uvjerenju Dragana Čovića da bi se reformski proces u BiH trebao završiti za sedam ili osam dana, to se ipak nije desilo.
Svima je već jasno da vlasti u BiH nisu uspjele staviti u drugi plan svoje frustracije i ambicije, te usvojiti ekonomske reformske agende na državnom i entitetskom nivou.
Čović je isto kao i Ivanić svjestan da se, ukoliko se agende ne usvoje do dolaska Angele Merkel, kako i sam kaže, možemo "izvinjavati jedni drugima, nešto pričati, ali da nas niko neće razumjeti".
Na nedavnom sastanku koji je održan u Tesliću premijer Vlade Federacije BiH Fadil Novalić pristao je da potpiše sve tražene reforme za razliku od Željke Cvijanović, premijerke Vlade Republike Srpske, koja se nije složila sa reformama.
Navodno je problem nastao u vezi s izmjenama i dopunama Zakona o radu jer je Federacija BiH bila spremna do septembra izvršiti izmjene i dopune Zakona o radu, dok su predstavnici Republike Srpske insistirali da se izmjene i dopune izvrše do kraja ove godine.
U svakom slučaju, reformska agenda nije usvojena ni na državnom nivou, kao ni na nivou entiteta Federacije BiH i Republike Srpske.
Tajna reformska agenda koja se krije čak i od parlamentaraca
U međuvremenu, bh. političari više su se bavili podizanjem etničkih tenzija i imenovanjem kadrova u javnim preduzećima nego konkretnim reformskim mjerama.
Zanimljiv je podatak da se reformske agende u BiH kriju od bh. stanovništva, ali i od zastupnika u državnom i entitetskim parlamentima iako je nedopustivo u demokratskom sistemu da građani nisu upućeni u reforme koje će se direktno odnositi na njih.
Isto tako, nedopustivo je da se od organa zakonodavne vlasti koji daju mandat organima izvršne vlasti kriju reforme koje svakako uključuju i određene izmjene zakona.
Dok država BiH propušta jednistvenu priliku koja joj se nudi, bh. političari bave se raspisivanjem referenduma, unutarstranačkim prepucavanjima, trećim javnim servisom, te napuštanjem sjednica državnog Parlamenta. Paralelno s tim bh. birokratija iz dana u dan sve više raste.
Postavlja se pitanje šta bh. političari mogu uopšte ponuditi Angeli Merkel koja će očito tražiti izjašnjavanje u vezi s neprovođenjem obećanog.
Sam Čović nedavno je izjavio kako evropski lideri nemaju povjerenja u bh. političare, tako da je očito i bh. političarima jasno da je Čović upravu kada kaže da Evropskoj uniji moramo kazati konkretno da smo nešto uradili, a ne da ćemo uraditi, te da je ta priča da ćemo nešto uraditi prošlo vrijeme.
Pregovara se o uspostavi novih linija na Aerodromu Sarajevo, fokus je na ovim gradovima
